S današnjim danom istjece sedmogodišnje prijelazno razdoblje unutar kojega su "stare" zemlje clanice mogle ogranicivati pristup svom tržištu rada radnicima iz osam bivših komunistickih zemalja, koje su u EU ušle 2004. godine. Ipak, Bugari i Rumunji koji su 2007. ušli u EU na to morati cekati do 2014. godine.
Svaka od 15 tadašnjih clanica zemalja mogla je ograniciti pristup svom tržištu rada prvo na dvije godine, zatim na tri i na kraju na još dvije. Neke zemlje, npr. Velika Britanija, Irska i Švedska, uopce nisu uvodile ogranicenja i od prvog su dana primale radnike iz novih zemalja, a samo su dvije zemlje, Njemacka i Austrija, iskoristile tu mogucnost do kraja sedmogodišnjeg razdoblja, dok su ostale zemlje ranije ukinule ogranicenja.
Ogranicenje je važilo za radnike iz Ceške, Estonije, Madarske, Latvije, Litve, Poljske, Slovacke i Slovenije, dok su se gradani Cipra i Malte, koji su takoder ušli 1. svibnja 2004. godine, od pocetka mogli slobodno zapošljavati u starim clanicama.
Iste odredbe vrijedit ce i za Hrvatsku, a zemlje clanice, svaka za sebe, odlucivat ce hoce li koristiti pravo na privremeno ogranicavanje pristupa svom tržištu rada za hrvatske radnike.
Za Bugarsku i Rumunjsku ogranicenje može trajati do 31. prosinca 2013. Trenutacno, Bugari i Rumunji mogu slobodno i bez ikakvih ogranicenja raditi u 15 od 25 zemalja clanica (Danskoj, Estoniji, Cipru, Latviji, Litvi, Poljskoj, Sloveniji, Slovackoj, Finskoj, Švedskoj, Madarskoj, Grckoj, Španjolskoj, Portugalu i Ceškoj). Još deset zemalja (Belgija, Njemacka, Irska, Francuska, italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Velika Britanija i Malta) koriste razlicite vrste ogranicenja za radnike iz Bugarske i Rumunjske.
Uocljivo je da je znatno narastao broj zemalja koje ce do kraja primjenjivati ogranicenja - 10 zemalja, dok su za prethodnu skupinu zemalja, samo Njemacka i Austrija to koristile.
Europska komisija istice da su dosadašnja kretanja radnika na relaciji istok-zapad imala pozitivan utjecaj na tržište radne snage. U zemljama koje su primale radnu snagu smanjena je raširenost rada na crno, a place domacih radnika do gospodarske krize cak su i rasle. Zemljama izvoznicama radne snage to je pomogle da smanje stopu nezapolenosti, primjerice u Poljskoj je stopa nezapolenosti s 19 posto 2004. godine pala na 8,2 posto 2009. godine. S druge strane, povecana je opasnost od odlaska obrazovane radne snage, što se do sada ponajprije osjetilo u zdravstvu. (Hina)