U cetvrtak je stupio na snagu novi zakon o kaznenom postupku (ZKP) po kojemu tužitelji preuzimaju istragu od istražnih sudaca, koji postaju suci istrage zaduženi za nadzor zakonitosti tužiteljskih istraga, što je glavna novina Zakona. Odnosno, suština je u ulozi tužitelja, koji, kao i u slucaju USKOK-ovih istraga, preuzimaju posao prikupljanja dokaza i time prestaju biti samo stranka u postupku, pa istražnih sudaca više nema.
U protekle dvije godine i dva mjeseca taj se model primjenjivao samo u slucajevima USKOK-a. Ovim zakonom Hrvatska potpuno napušta kaznenopravni sistem, koji, s odredenim osuvremenjivanjima, vlada od 1875. godine.
Od pocetka djelomicne primjene Zakona kritike na njegov racun kretale su se od tvrdnji da je neustavan do ocjena da se nece moci kvalitetno provoditi. No, izvršna vlast i Državno odvjetništvo takve tvrdnje odbacuju te isticu da su za njegovu punu provedbu ucinjene opsežne pripreme te da je sve spremno kako bi se moglo procesuirati i suditi na temelju novih odredbi.
Nakon nedavnih negativnih medijskih napisa o tim promjenama Ministarstvo pravosuda odgovorilo je da je nabavljen dovoljan broj uredaja za snimanje bez kojih se ubuduce nece moci ispitati nijedan osumnjicenik te da je osiguran dovoljan broj državnih odvjetnika, kao i prostorije u kojima ce raditi.
Istodobno odvjetnici koji su radeci na uskockim slucajevima upoznali konkretne posljedice zakonskih izmjena upozoravaju da Ustavni sud tijekom te dvije godine nije odgovorio na njihove zahtjeve za ocjenom ustavnosti u kojima tvrde da cak 15 odredbi novoga ZKP-a krši Ustavom zajamcena prava jednakosti pred zakonom. Neustavnim, izmedu ostalog, smatraju odredbe po kojima tužitelj sam pokrece istragu, dok se osumnjicenici na to ne mogu žaliti. Cinjenicu da je cijela istraga povjerena tužitelju, dok je nekadašnji istražni suci mogu samo nadgledati, smatraju protivnom i Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava jer, izmedu ostalog, sve stranke u postupku nemaju jednake mogucnosti za utvrdivanje cinjenica.
Novi ZKP osjetili Sanader, Polancec, Roncevic...
U mnogim prigovorima odvjetnici su osudili i odredbe po kojima istražni zatvor može trajati i više od pet godina, a osumnjicenik na prvo pojavljivanje pred sucem može cekati i pet dana. Te su odredbe dosad primijenjene na mnogim osobama procesuiranim zbog nedjela korupcije i organiziranoga kriminala, medu kojima su i neki od nekad najviše pozicioniranih dužnosnika, poput bivšeg premijera Ive Sanadera, nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Damira Polanceca te bivšeg ministra obrane i unutarnjih poslova Berislava Roncevica, koji je ostao zapamcen po izjavi da sebi nece oprostiti što je kao saborski zastupnik digao ruku za novi ZKP.
Na Sanaderovu su slucaju, pak, uoceni neki nedostaci u tom zakonu. Buduci da je bivši premijer, u cijem je mandatu Zakon napisan, bio prvi osumnjicenik koji je pocetak istrage USKOK-a docekao u bijegu, njegovoj obrani nije bilo omoguceno da prije ocitovanja o krivnji dobije uvid u USKOK-ov spis i dozna što mu se tocno stavlja na teret. Na te je nedostatke, kako se doznaje, upozorila i strucna skupina koja vec radi na izmjenama ZKP-a.
Na novi ZKP, valja podsjetiti, vec su uloženi i zahtjevi za ocjenu ustavnosti prema Ustavnom sudu. Doduše, dosad je vec ZKP doživio dopune, pa su neke osporavane odredbe i promijenjene, no ustavne tužbe bile su prilicno opširne i obuhvacale su znatan dio osporavanog zakona. Premda je teško ocekivati da ce Ustavni sud rušiti takav zakon kao što je ZKP, osobito zato jer bi mogao dovesti u pitanje ishode brojnih antikorupcijskih postupaka, u buducnosti bi svojom odlukom mogao izmijeniti zakonodavcevu ideju o kaznenom procesu. (Sergej ABRAMOV/NL, Hina)
CJELOVITI TEKST U TISKANOM IZDANJU OD PETKA