Najpoželjniji mladoženja na svijetu (samo je jedna od titula koje nosi), glumac, scenarist, režiser, producent i politički aktivist George Clooney će se očito što prije morati opredijeliti za jednu od ovih uloga. Kao glumac je tako-tako još kotirao, pa i osvajao nagrade, kao režiser i scenarist se uporno gura na mjesto koje mu nikako ne leži, a sudeći po dosadašnjim iskustvima i nominacijama (nagradama, pa i ove godine za Oscara u "Gravitaciji" i "Kolovozu u okrugu Orsage") kao producent bi mogao sve to spojiti u uspješnu karijeru.
U svom najnovijem filmu, u kojemu je scenarist, režiser i igra glavnu ulogu, istinitoj ratnoj priči iz Drugog svjetskog rata Roberta M. Edsela "Odred za baštinu" Clooney je već zakoračio u Bijelu kuću odakle je odlučio s još sedam Amerikanaca spasiti europsku kulturu, naravno uz podršku predsjednika Roosevelta koji baš i nije u početku shvatio čemu izlagati ljudske živote za tamo neku sliku ili skulpturu. No, kako je na kraju priče opet Frank Stokes, kojega igra Clooney, predsjednika izvijestio da je s prijateljima spasio pet milijuna umjetnina, dva izgubljena prijatelja dostojne su žrtve toga čina - složio se i predsjednik.
Što se događa između ta dva izvješća? Gotovo ništa, ili malo što u potrazi za izgubljenom idejom da se kroz najveću ratnu klaonicu u povijesti čovječanstva prošeta onako u stilu obuke s "Policijske akademije", a da cijeli film ostane bez ikakvog žanra, već se malo sapliće o ratnu dramu, pa o komediju, ozbiljnu melodramu i na kraju sve s okusom špageti ratne priče, ili povijesti Drugog svjetskog rata u pedeset slika za neuke Amerikance koji su u isto vrijeme bezbrižno slušali radiokvizove (neku večer to je na TV-u lijepo prikazao Woody Allen u svom biografskom filmu), a režiser im je sve to ugurao onako "na brzaka" u otete slike, razrušene gradove, židovsko zubno zlato i poluge kao stravične sjene holokausta.
Naime, ako se sjetite da je baš lani u nekom njemačkom gradu pronađen dio tog ukradenog umjetničkog blaga vrijednog milijardu eura u stanu bivšeg Hitlerovog povjerenika za umjetnost, ova tema u koju je Clooney zagrizao itekako je još aktualna pa nije morala završiti kao ratna parodija. (M. ĆURIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU