Nakon dužeg perioda u kojem je bilo velikih nestabilnosti po pitanju prinosa, ovih se dana, a posebno proteklog vikenda, mogla vidjeti već zaboravljena slika golemih gužvi ispred uljara, jer Istra i Kvarner imaju odličnu maslinarsku sezona.
– Gužve i poneka – ružna riječ. Ljudi su bili poprilično nervozni, bez najave se uopće kod nas nije ni moglo predati masline na preradu tako da sam i osobno u nekoliko navrata intervenirala kako bi se situacija smirila. No pravila su naprosto takva – u preradu idu najprije naše masline, a potom razlika, slobodni kapaciteti, po unaprijed ustaljenom principu. Kapacitet Agrolagunine uljare ovdje u Poreču je prerada 3 tone maslina na sat. Radi se u prosjeku 20 sati dnevno, svakog dana, a iz naših maslinika dnevno na preradu dolazi od 20 do 50 tona. Dakle, u kad su količine maksimalne, za vanjske maslinare slobodnih kapaciteta naprosto nema, pojasnila nam je Katja Gašparini, voditeljica maslinarstva i uljarstva u porečkoj Agrolaguni. I ujedno naznačila odgovor na pitanje svih pitanja – jesmo li na pragu rekordne maslinarske godine.
Randman oko 12 posto
– Ne bih rekla da je rekordna, ali je svakako jako dobra. Zadovoljni smo prinosima kao i kvalitetom ulja, a do kraja berbe koja bi trebala biti okončana do sredine studenog, trebalo bi biti ubrano 1,3 milijuna kilograma maslina čiji je ovogodišnji randman oko 12 posto, odnosno 12 kilograma ulja na 100 kilograma maslina ili u litrama – više 13, pojašnjava Gašparini koja unatoč mladosti, nije još stigla ni do četvrtog desetljeća života, apsolutno zaslužuje i pridjev – iskusna.
– Da, sretna sam jer u životu radim ono što volim. Završila sam Prehrambeno-trehnološki fakultet u Zagrebu, odmah sam dobila posao, permanentno se usavršavam, kontaktiram s najznačajnijim europskim ekspertima po pitanju maslina i maslinovog ulja kako bih naše maslinike – koji se protežu na 220 hektara te ukupno broje 65 tisuća stabala – i naše ulje mogla održavati na razini koju propisuje moderna znanost. Divan je to posao, vrlo dinamičan, a kad sezona završio kao ova – nema veće sreće, nasmijana nam Gašparini pojašnjava svoj posao.
Ono za što pak porečka Agrolaguna za pitanja maslinarstva neslužbeno slovi, u nekim se drugim poslovima naziva – burza. Kad se naime u Poreču prerade prve količine maslina te kad se objavi cijena ulja – to je naprosto znak do kojeg se iznosa smije. Naravno ako je riječ o vrhunskom, ekstradjevičanskom ulju kakvo, u svim sortama, jedino dolazi iz Agrolagune. A ovogodišnja je cijene, što proizvođačima možda i nije po volji, 85 kuna po litri. Lani je iznosila 99 kuna, no količine su krajnju cijenu umanjile za čak 15 posto.
– Cijena našeg ulja se određuje prema profesionalnim standardima i naravno da je ovisna o količinama. Kvaliteta je svake godine vrlo slična, vrhunska. No kad nečeg imate više, logično je da cijena pada, pojašnjava Gašparini.
No, ono s čime hrvatski maslinari ni u kom slučaju nisu zadovoljni je količina ulja koja se godišnje troši po stanovniku.
Nisko smo
– Jako smo nisko jer stanovnik Hrvatske godišnje potroši samo 2 litre maslinovog ulja. Ono što bismo mogli i morali dosegnuti je talijanskih 12 litara po stanovniku jer bojim se da do 20 litara koliko troše Španjolci ili Grci nećemo nikad stići. Nije tu stvar u tome da mi propagiramo svoj proizvod – konzumacija maslinovog ulja odraz je kvalitete prehrane i njezine zdravstvene ispravnosti. Maslinovo se ulje troši tako da se dodaje jelu, znači ne pregoreno, baš kao što velika potrošnja maslinovog ulja znači da se hrana ispravnije, bez prženja, priprema, pojašnjava nam Katja nutricionističke prednosti konzumacije maslinovog ulja koje i sama, unutar svoje obitelji prakticira.
– Većina istarskih domaćinstava troši po prilici desetak litara po stanovniku godišnje što je zadovoljavajuće. Slična je potrošnja i u ostalim maslinarskim regijama, a o ono što itekako primjećujemo i što nas veseli je sve veća potrošnja maslinovog ulja na zagrebačkom području. Najmanje je u svemu zastupljena Slavonija, no nadamo se kako će se putem edukacije, ali i uživanja u prehrani koju obogaćuje okus maslinovog ulja, i hrvatski prosjek početi popravljati, naglašava Gašparini.
Te daje odgovor na pitanje hoće li se Agrolagunini maslinici teritorijalno širiti. Za sada – neće. Nasadi koji su stari od trideset do pedeset godina, a najviše se prostiru na području Tara, odnosno uz more od Poreča prema Novigradu, iz kojeg Katja Gašparini svakodnevno putuje na posao u Poreč, će se obnavljati, ne i povećavati.
– Ne znam hoće li vam zvučati istinito, ali jedan od većih problema pričinjava nam nedostatak radne snage u berbi! Nama je u prosjeku potrebno oko 200 berača kako bismo i uz pomoć adekvatne tehnike, mada najveći se dio posla obavlja isključivo ručno, pobrali masline u idealnom periodu od 45 dana. Nama su naime sorte koje dozrijevaju u određeno vrijeme tako raspoređene da berbu moramo obaviti u vrlo kratkom roku kako bismo dobili ono što želimo – a to je isključivo vrhunska kvaliteta ulja. Ove smo godine okupili jedva 150 radnika tako da smo bili primorani uvoditi i motorne grabljice kao bismo ubrzali berbu, naglašava Gašparini.
Nevjerojatno! Zemlja, koja je istina značajno smanjila broj nezaposlenih, no još uvijek je, što smo mogli čuti u »gospodarskim minutama« radijskih vijesti dok smo se vraćali iz Poreča, uz Grčku i Španjolsku jedna od onih s najvećom stopom nezaposlenosti u EU – ne može pronaći dovoljno berača maslina! Posla koji istina zna biti monoton, no ni u kojem slučaju nije težak, te se pritom odvija u idiličnoj atmosferi u pravilu osunčanih maslinika. Novac? Vrlo, vrlo pristojan jer svaki berač dnevno neto zaradi između 220 i 250 kuna.
– Stotinu kilograma se plaća 110 kuna, a dnevni prosjek po beraču je 200 kilograma, dodaje Gašparini.
Opsada središnje Istre
Opraštamo se s porečkom gužvom i pravac – središnja Istra. Kako je poznato, najkvalitetnija se ulja dobivaju u mediteranskom umjerenom području.... mediteranskom? Je li središnja Istra uopće Mediteran? Je, reći će svi oni koji Mediteranom smatraju sva ona područja na kojima uspjeva maslina. A to su i ona na brdima oko Buzeta. Selo Pašutići, uljara Torkolo, vlasnik Miljenko Prodan koji danima skoro da nema vremena ni za nekoliko sati sna.
– Ma odlična sezona. Prošli je vikend bilo jako lijepo vrijeme pa smo imali pravu opsadu. Očekujemo da će još desetak dana, jer najavljeno je dosta nestabilno vrijeme, biti gužve, a onda sve po starom. Iako vam možda djeluje kako kod nas ima manje nasada i kao su općenito manji nego na zapadnoj obali Istre, uz more, posla ima dovoljno. Mi smo vam naime najbliža uljara i za liburnijsko područje tako da velika većina maslinara iz Lovrana, Mošćeničke Drage s riječkog područja masline uglavnom prerađuje kod nas, pojašnjava nam zadovoljni Prodan.
Kako i ne bi kad je već sam dolazak do Pašutića iznimni doživljaj. Iz Rijeke, nakon tunela, je najbliže tako da se ispod Roča skrene prema Humu, nekoliko kilometara kasnije desno prema mitskim Kotlima. A onda uskom, iznimno strmom ali već nekoliko godina asfaltiranom cestom prema Pašutićima, mjestašcu smještenom svega nekoliko stotina metara iza županijske prometnice Cerovlje – Buzet, odmah iza osunčanih Krušvara.
Obilje na Cresu i Krku
I onda – Kvarner. Još jedna od oaza vrhunskih hrvatskih maslinovih ulja. Mada, moglo bi i moralo znatno više jer se pravim proizvođačima mogu smatrati isključivo otoci Krk i Cres. Liburnija, Lošinj, crikveničko-vinodolsko područje i Rab – tek simbolika. A turisti, što nam je potvrdila i Katja Gašparini, obožavaju autohtona maslinova ulja. I Kvarner bi s njima mogao i morao biti znatno bogatiji.
– Jako, jako sam zadovoljan. Nije ni bitno hoćemo li do rekorda ili ne, no kad se sjetim da prije nekoliko godina nismo ni kretali u berbu, ili pak da je lani bilo samo 100 tona maslina, ovogodišnji predviđeni urod od 600 tona je jako dobar. Naš je inače prosjek pravih godina bio oko 400 do 500 tona ploda masline, tako da je lijepo čuti kad se kaže da je sezona iznadprosječna. O kvaliteti našeg ulje ne treba dvojiti jer to potvrđuju kako analize i značajne nagrade, tako i zadovoljni kupci, odnosno konzumenti. Istaknuo bih još nešto – s obzirom da se u našem slučaju radi o zadruzi, dakle o velikom broju udruženih maslinara, raduje me činjenica da su prihvaćene sve naše stručne upute, da se u zaštitu maslinika išlo točno kad je trebalo i sa sredstvima koja su bila idealna u borbi protiv nametnika – pretežito muhe, u nešto manjem broju i moljca, pohvalio nam se Mateo Ferarić, direktor PZ Cres koja skrbi o najvećem dijelu creskih maslina.
A zadovoljstvo konačno i na Krku. Njega su pak posljednjih godina poharali svi mogući nametnici, rod je bio ili nikakav, ili jako skroman. Ove godine konačno – obilje. I zadovoljstvo Gorana Marevića, agilnog promotora razvoja krčkog poljodjeljstva, agroturizma te tajnika udruge maslinara Drobnica.
– Rekordni urod otoka Krka iznosi 1,8 tisuća tona. Kako sada stvari stoje, ove ćemo sezone dosegnuti 1,5 tisuća što je jako dobro. Često sam ovih dana ponavljao kako nas je nakon nekoliko godina krenulo i stoga jer smo nedavno dobili zasluženo priznanje: upisivanja Krčkog maslinovog ulja u Registar zaštićenih oznaka izvornosti EU. Ali krenulo nas je dakako jer smo razvili i sustavni način praćenja štetnika o čemu putem telefona, SMS-om obaviještavmo sve naše članove kako bi ispravno i pravodobitno zaštitili svoje maslinike. I to daje jako dobre rezultate. Razvijamo se u svakom smislu, ne prepuštamo urod slučaju tako da se bližimo i obaranju rekorda, zadovoljan je Marević.
A iznimno je ovih maslinarskih dana zadovoljan i Vojak, najviši vrh Učke. Jer kamo god da »baci pogled« – prema Kvarneru ili Istri, prezadovoljna lica i obilni urod maslina. Bit će ulja i zdravlja, a tradicionalno, kao i svakog trećeg vikenda u studenom, od petka 18. do nedjelje 20. studenog, slijedi najznačajniji maslinarski sajam, 12. po redu Mladih maslinovih ulja u Vodnjanu. Nakon toga – zima. Malo ulja na tanjurić, zrnce soli, mrva para, komadić kruha. Treba li išta više u životu da duh i tijelo budu zadovoljni.... ma dobro, treba – čaša hladne malvazije ili žlahtine pa da život uistinu postane – pjesma. (Edi PRODAN)