Prigušeno plavicasto svjetlo s reflektora na dnu pozornice, ispod njih šest stolica posloženo u polukrug, a u prvom planu pijanino, visoka stolica i mikrofon za pjevacicu – Tamara Obrovac i Matija Dedic probili su "montrakerski led" - spontano, duhovito, dramaticno, vrhunskom glazbenom performancom kako i dolikuje dvjema najsjajnijim zvijezdama domaceg jazz neba.
Unatoc neocekivano svježoj, cak hladnoj veceri, auditorij pred pozornicom pod zvjezdanim nebom na Montrakeru znatiželjnici su dobro popunili i nisu se mogli požaliti. Prvih sat vremena prošlo je u hipu, dok su Tamara i Matija zabavljali jednako dobro kao i publika. "Malo 'pretjerivamo' jer se nismo dugo doživljavali", rekla je kao da se ispricava publici Tamara – bez razloga jer ako (možda) i pretjeruje, to cini s takvom lakocom, iskreno i spontano pa izgleda kao da vas je za ruku uvela u vlastitu sobu, a Matija s Tamarom od prvih zajednickih svirki izmjenjuje savršenu energiju, kemiju, fiziku, matematiku (štogod to vec bilo) podudaranja i razumijevanja.
Može li nakon sat vremena takvog punjenja intelektualni i emotivnih baterija išta drugo biti vrijedno pažnje? Vjerovali ili ne - može, pogotovo ako sugovornik govori drugacijim jezikom. Šest stolica u polukrugu ispunilo je šest virtuoznih gitarista, od kojih je svaki govorio svojim jezikom, a zajedno su prema, nažalost vec prorijedenoj, publici sat i pol komunicirali više nego razumljiv sadržaj. Guitarland je sekstet gitara koji vodi Massimo Scattolin, klasicni gitarist medunarodne reputacije, šef katedre za poslijediplomski studij salzburškog "Mozarteuma". Bruno Genaro je flamenko virtuoz i kompozitor cijom je skladbom poceo program. Publiku su dodatno zagrijali "Western Medlay" temom Ennia Morriconea iz špageti-vesterna pa onda u prvi plan gurnuli Tola Martona, za kojega kažu da je najdarovitiji i najinteligentniji rok gitarist kojeg je Italija ikada imala.