U Beogradu je u utorak odana posljednja počast glumici Mariji Crnobori, divi nekadašnjeg jugoslavenskog kazališta i filma, koja je preminula 21. listopada u 97. godini.
Na komemorativnom skupu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP), matičnoj kazališnoj kući Marije Crnobori, od legendarne glumice, koju su nazvali najvećim tumačem tragičnih ženskih likova na prostorima bivše Jugoslavije, oprostili su se bojne kolege glumci, izaslanstvo Istarske županije i općine Medulin, brojni prijatelji i štovatelji te dužnosnici JDP-a u kojem je bila od osnivanja 1947. godine.
Uz podsjećanje na njezinu prvu ulogu u premijeri tek osnovanog JDP-a u travnju 1947. godine - Francku u "Kralju Betajnove", te na brojne druge - od Ifigenije, Antigone, Fedre do Lady Macbeth - o Mariji Crnobori, njezinoj glumi i životu govorili su glumci Branko Cvejić, Branka Veselinović, Branka Petrić, redatelji Gorčin Stojanović i Predrag Bajčetić, predsjednik općine Medulin Goran Bujić te istarska dožupanica Giusepina Rajko. Ravnateljica JDP-a Tamara Vučković rekla je da Marija Crnobori spada među ljude koji su "gradili profil tog kazališta" igrajući velike uloge iz najznačajnjih djela s velikim redateljima, pa čak i kad se povukla sa scene bila je neodvojivi dio JDP-a, poglavito u godinama obnove nakon što je devedesetih godina veliki dio JDP stradao u požaru.
"Kad se izgovori ime Marije Crnobori pomislimo na vrijeme kojeg više nema, na vrijednosti kojih ima sve manje i na ono vrijeme kada se za kazalište živjelo do kraja", istaknula je Vučković naglasivši da je Marija Crnobori talentom, glumom i brigom za kazalište ostavila svojevrsnu obvezu budućim generacijama glumaca.
Predsjednik Udruge dramskih umjetnika Srbije (UDUS) glumac Voja Brajović Mariju Crnobori nazvao je "caricom, čuvaricom, čuvarkućom" kazališta.
"Otišla je učeći nas kako se brani dostojanstvo ove profesije. Bez dostojanstva nema ličnosti, bez ličnosti nema izgrađenog glumca, a bez glumca nema glumačke umjetnosti", rekao je Brajović i najavio potporu UDUS-a ideju da se plato ispred JDP-a nazove imenom Marije Crnobori.
Kolege glumci su, čitajući izvatke iz njezine autobiografske knjige, zbirke eseja i bilježaka "Životić", među ostalim istaknuli i njen spisateljski dar, istaknuvši poruku Marije Crnobori novim generacijama glumaca i umjetnika: "Talent nije ono što ti misliš da jest, već ono što drugi vide".
U krugu obitelji, kolega, štovatelja i prijatelja Marija Crnobori ispraćena je u utorak poslijepodne na Novom groblju u Beogradu, a urna s njezinim pepelom bit će položena u obiteljsku grobnicu. Marija Crnobori rođena je 1. listopada 1918. godine u Banjolama kod Pule, u obitelji s osmero djece, učiteljsku školu završila je 1942. godine, a Glumačku akademiju u Zagrebu u klasi Branka Gavele. U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu igrala je od 1941. do 1946. godine, a zatim u Rijeci u sezoni 1946-1947., da bi nakon osnivanja Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP) 1947. godine , na poziv prvog upravitelja tog kazališta Bojana Stupice te Elija Fincija, prešla u to kazalište.
Igrala je i u prvoj predstavi JDP-a 3. travnja te godine, u predstavi "Kralj Betajnove", a uz to je kazalište vezan i najveći dio njezine glumačke karijere. Ostat će upamćena po ulogama najpoznatijih ženskih likova u povijesti kazališta, od Antigone, Ifigenije i Medeje, do Lady Macbeth i Ofelije, a njezina kultna uloga upravo je Antigona.
Bila je udana za utemeljitelja Dubrovačkih ljetnih igara redatelja Marka Foteza, s kojim je imala sina Aleksandra, također uspješnog redatelja. S Fotezom je i sama sudjelovala u razvoju Dubrovačkih ljetnih igara u prestižnu kulturnu manifestaciju, kao Ofelija u "Hamletu" 1952. i Gertruda 1956., Titanija u "Snu ljetne noći" te Ida u "Dubrovačkoj trilogiji" i brojnim drugim ulogama.
Od filmskih uloga Marija Crnobori igrala je Mariu Curie u u filmu "Radijum" iz 1943. godine te uloge u filmovima "Priče o fabrici", "Nevjera", "Mrtvi grad", "Veziljni snovi". Objavila je dvije knjige, zbirku sjećanja "Svijet glume" (1991.), te "Životić" (2011.), zbirku eseja o kazalištu nastalih u razdoblju od 1952. do 2004. godine. (Hina)