Treceg dana festivala Sedam dana stvaranja, nakon još jednog radnog dana u jutarnjim kreativnim radionicama, na vecernjim se programima pred pazinskim Kaštelom publika okupila u solidnom broju, a nije ju rastjerala ni hladnoca koja se s odmicanjem veceri pocela sve intenzivnije širiti iz Pazinske jame. S jednom iznimkom, vecernji programi treceg festivalskog dana bili su okrenuti istarskoj tradiciji, poglavito glazbenoj i likovnoj.
Mladi Noel Šuran održao je multimedijsko predavanje o tradicijskoj glazbi Istre. Iako je bilo pomalo školsko, te više pregledno i informativno nego analiticko i kriticko, Šuranovo je predavanje mnogima u brojnoj publici unijelo nove kockice u mozaik poimanja cjelokupnosti istarskog glazbenog mikrokozmosa, puno raznolikijeg i šarolikijeg nego što je uvriježeno misliti. Šuranovi su zakljucci bili i donekle polemicki u odnosu na popularne izvodacke prakse, a njegov je pregled u svakom slucaju dobra osnova za dalje istraživanje i upotpunjavanje istarske glazbene slike.
Predavanje je bilo ilustrirano zvucnim zapisima pojedinih instrumenata i glazbenih stilova, pa su nakon te veceri mnogi slušatelji postali pametniji što se tice poznavanja istarske tradicijske glazbe, ili su se barem oslobodili nekih predrasuda i zabluda.
Na slican je nacin zaokružio i demistificirao predodžbu o jednom od najvrednijih djela istarske likovne baštine dokumentarni film Mladena Lucica "Sveta Marija na Škrilinah". Osim detaljne sadržajne analize fresaka u ovoj poznatoj beramskoj crkvici, film kroz rijeci neprikosnovenog strucnjaka za ovu temu, Branka Fucica, jasno i argumentirano detektira da Vincent iz Kastva nije sam slikao beramske freske, vec da su ih slikala tri majstora, te da jedna od najpoznatijih fresaka mešu njima, Ples mrtvaca, uopce nije Vincentovo djelo!
U nastavku veceri uslijedilo je nešto sasvim drugacije: eksperimentalni film ili video-art uradak "Ide ti te" Ide Skoko, u kojem se prilicno lepršavim pristupom problematizira pitanje nacionalnosti i identiteta. Kraj trece festivalske veceri ponovno je bio u znaku tradicije: pazinski etno-band Veja unatoc okrnjenom sastavu, ponovno je oduševio publiku svojim originalnim pristupom reinterpretacije istarske (i ne samo istarske) tradicijske glazbe, potvrdujuci da Pazin ima jedan world-music sastav kojeg se s ponosom može predstaviti bilo gdje u svijetu.