Kao i svake godine, putem eurovizijskog TV prijenosa, u domove ljubitelja becke plesne glazbe diljem svijeta, u više od sedamdeset zemalja, i ove je stigao novogodišnji koncert - najveci glazbeni dogadaj prvoga dana u godini. Tradicionalno održavan u Zlatnoj dvorani beckog Musikvereina od 1939., nakon pauze za vrijeme Drugog svjetskog rata, prvi novogodišnji koncert prireden je još prije službeno proglašenog mira u Europi, kada je to bio simbolican prilog beckih glazbenika duhu nade i mira u svijetu.
Program ovogodišnjeg koncerta osmislio je francuski dirigent Georges Pretre, koji je dirigirao u Musikvereinu i 1. sijecnja 2009. Školovan u Parizu, debitirao je s 22 godine u Marseillesu, da bi potom postao jedan od vodecih dirigenata, slavljen, hvaljen i nagradivan najvišim priznanjima u svojoj zemlji i diljem svijeta. Danas, u 86. godini života, stojeci pred orkestrom Becke filharmonije, emanirajuci veliku kreativnu energiju, pokazao nam je zašto ga nazivaju "maestrom sto tisuca volti" i "vulkanom za dirigentskim pultom".
Pred prepunom dvoranom i ove je godine koncert zapoceo uvertirom opereti "Šišmiš", možda ipak najpopularnijoj, ikada napisanoj opereti. Uslijedila je mazurka "Srce za damu" Josepha Straussa sina, posvecena supruzi Karolini; potom duhovita francuska polka s instrumentalnim imitiranjem stanovnika šume, pa još jedna, brza i poletna, pod naslovom "Burno u ljubavi i plesu", a onda valcer "Vino, žene i pjesma" skladan za poklade, a inspiriran citatom reformatora Martina Luthera Kinga.
Prvi dio koncerta završio je virtuoznim (doslovce za sve instrumente, posebno puhace) "Perpetumom mobile", koji bi se mogao svirati unedogled, a dok se publika u dvorani odmarala u pauzi koncerta, TV gledatelji su vidjeli pripreme za ovaj svecani dogadaj.
Drugi dio koncerta pod ravnanjem maestra Georgesa Pretrea te u izvedbi Beckih filharmonicara zapoceo je uvertirom komicnoj operi "Vesele žene Windsorske" Otta Nicolaia, osnivaca Beckog filharmonijskog orkestra, koji je okupio najbolje becke glazbenike davne 1842.
U izvedbi ovog sjajnog orkestra slušali smo i zanosni valcer "Becki bomboni" Straussa sina, zatim "Šampanjsku polku", pa mazurku "Jedno srce, jedna misao", oplemenjenu baletnom izvedbom dvoje prvaka Baleta pariške Nacionalne opere - Eleonore Abbagnato i Nicolasa Le Richea. Johann Strauss (otac), ove je godine pocašcen izvedbom galopa "Karneval u Parizu", a Jacques Offenbach uvertirom romanticne opere "Rajnske sirene" i kvadriljom, koju je prema motivima Offenbachove opere "Lijepa Helena" obradio Eduard Strauss.
Novo ime na programu beckog novogodišnjeg koncerta ove je godine bio skladatelj Hans Christian Lumbye - danski kapelnik koji je komponirao u stilu Straussovih. Njegov smo "Šampanjski galop" culi prvi put, uz glasanje orkestra i na opcu radost razdragane publike koja je užarenih dlanova kretala prema finalu koncerta i najpoznatijem, omiljenom valceru "Na lijepom plavom Dunavu" Johanna Straussa sina te završnom - "Radetzky maršu" Straussa starijeg.
U publici su videna mnoga poznata lica, poput Sira Rogera Moorea sa suprugom, a našoj je publici bilo možda ipak najdraže što je u pocasnoj loži sjedio predsjednik Stjepan Mesic sa suprugom Milkom. Buduci da znamo njene afinitete prema baletu i klasicnoj glazbi, uvjereni smo da su supružnici uživali i da je posjet beckom novogodišnjem koncertu bio sve osim - formalan.