Provedena arheološka istraživanja na lokalitetu Sipar, udaljenom četiri kilometra od Umaga, nisu sa sigurnošću utvrdila kako je uništen antički grad, ali pretpostavlja se da je to bilo oko 876. godine u žestokom bitkama kneza Domagoja - kojega papa Ivan VIII. naziva "najgorim knezom Sklavina" - s Mlečanima. Rečeno je to, uz ostalo, na jučerašnjem predavanju "Od potopljenog grada do Arheološkog parka" koje je održano u Muzeju grada Umaga. U sklopu predavanja su predstavljena nova arheološka istraživanja i konzervatorski radovi na lokalitetu antičkog grada - poluotoka Sipar, smještenog na sjevernoj obali Umaštine. Voditeljica projekta Branka Milošević, donedavna zaposlenica umaškog muzeja, a sada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, predstavila je tijek i rezultate obavljenih arheoloških istraživanja u razdoblju od 2103.-2017. godine.
Kroz zoran prikaz fotozapisa brojni su posjetitelji mogli shvatiti kako je nastao i razvijao se civitas, grad Sipar, naselje s karakteristikama dobro organiziranog rimskog grada te kako će se u skoro vrijeme, raščišćeno područje uklopiti u dio kompleksa-projekta Parka Sepomaia (spoj do Katora, rt Tiola).
Pregledom kroz godine, Milošević je navela koja su istraživanja provedena te konačne nalaze po fazama, naglasivši kako su ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća započeli s obradom terena arheolozi iz pulskog Arheološkog muzeja Istre, gdje su ih plimni valovi omeli u nastavku istraživanja. Na iste su probleme nailazili i sada, ali su se u zaštitnim odijelima, odnosno ribarskim, upornošću suprotstavljali morskim nepoćudnostima koje bi začas uništile pronađene predmete na morskom dnu. Milošević je predočila logične faze – podjelu istraživanja.
Radovi na kuli u 2103. godini
Tako je u 2103. godini započeto s raščišćavanjem kule, utvrde, kada su došli do fascinantnog otkrića. Naime, tlocrt kule bio je penktagonskog oblika, umjesto očekivanog kružnog, što je ukazivalo da građevina datira iz 5. stoljeća. U vrijeme vladavine bizantskog cara Justinijana gradile su se bizantske utvrde u obliku kvadrata sa trokutastim završetkom, poput onih u Saloni i Cividaleu, pa tako i Sipru. Raščišćavanjem i dubljim prokopavanjem kule otkriven je intaktan, sterilan sloj bez dubljih nalazišta, dok su u duljini od 200 metara pronađeni bedemi koji su štitili grad sa kopnene strane.
U 2014. godini daljnjim istraživanjima središnjeg dijela naselja, otkrivaju građevinu sa spironima, što je svojevremeno pretpostavio i arheolog Marušić iz Arheološkog muzeja Pula, pa dolaze do zaključka da je riječ o velikom gospodarskom skladištu s potpornim pilonima koje, srećom, nije kroz sve ovo vrijeme odnijelo more.
U 2015. godini, seljenjem istraživanja na kopneni dio naselja, nailaze na veliku građevinu (50x60m) koja je nastala između II. i V. stoljeća, a prema pronađenim predmetima sve ukazuje da je to bio distribucijski trgovački centar jer je Sipar bio u blizini Aquileje i Ravenne odakle se roba (maslinovo ulje, vino, masline) distribuirala u Rimsko carstvo.
U 2016. godini istraživanja sežu u dubinu do dna nalazišta u kojem otkrivaju 17 prostorija, naselje s duguljastim hodnikom (sjever – jug) koje se razvijalo kroz više stoljetnih faza, na što ukazuju određene preinake i otkriveni sloj nivelacije prije same izgradnje zidova. Pronađen je brojan pokretni arheološki materijal koji seže u vrijeme od I. st. prije Krista do II. st. nakon Krista (amfore iz Gaze, Palestina, fina keramika, koštane alatke, razni poklopci). Ispod prostorija otkriveni su kosturi djeteta, od kojih je jedno bilo ukopano u amforu, reupotrebljenu za grob kako je bilo uobičajeno negdje do VII. stoljeća. Isto tako otkrivena je peć za preradu metala, ostaci uljare, odnosno kamen s utorima za tješnjenje maslina (III./IV.st.) i oko 5000 uzoraka predmeta koje je trebalo oprati i dokumentirati u totalnoj stanici.
Uz spomenuta arheološka istraživanja bila je organizirana i Škola arheologije za volontere s Bujštine koji studiraju na srodnim fakultetima (povijest, arhitektura i likovna umjetnost), a gdje su stjecali znanja kako iskapati, istraživati, čistiti, razvrstavati i dokumentirati pronađeno. Povremeno su istraživače i volontere posjećivali turisti koji su zanimanjem pratili rad i šetali antičkim naseljem, govoreći da je to za njih prava senzacija na ovome području. Nakon svakog istraživanja, prema pravilima struke, odradili su konzervaciju pronađenih predmeta i dokumentiranje.
Sipar kao kompleksno naselje
Dosadašnja četverogodišnja istraživanja i raščišćavanja ukazuju na to da je Sipar bio kompleksno, ruralno naselje funkcionalno samo za sebe jer se nalazilo na moru, lokalitetu plovnih putova kao i neposrednoj blizini istarskog zaleđa, bogatog izvora hrane i vina. Njegovim razaranjem, za koje se pretpostavlja da se zbilo oko 876. godine u žestokim bitkama s knezom Domagojem, život se preselio u obližnji Umag koji tada započinje svoj razvoj.
Projekt istraživanja "Od potopljenog grada do arheološkog parka" kojega je Muzej Grada Umaga aplicirao na natječaj Ministarstva kulture u 2013. godini bio je jedini od istarskih projekata čije je financiranje Ministarstvo odobrilo kao trogodišnji projekt. S obzirom da se istraživanja nastavljaju do 2020. godine, nadležno Ministrstvo će ih pratiti financijski kao i Grad Umag. (Sanja BOSNIĆ)