Suradnja umjetničke Kolonie Wedding iz Berlina i Gradske galerije Fonticus urodila je još jednim vrijednim likovnim projektom. Kustos grožnjanske galerije Eugen Borkovsky ponudio je njemačkih umjetnicima temu "Narcis - narcisoidan", odnosno ideja egoističnog
doživljaja osobnosti, te prihvatio prijedlog Kolonie Wedding da u projektu sudjeluje deset njemačkih likovnih umjetnika na zadanu temu, čiji su radovi izloženi u Fonticusu. U tom selektiranom, kolektivnom i tematskom likovnom projektu sudjeluju s novim ili ranije načinjenim radovima Cristina Artola, Andrea Čović Ružić, Archi Galentz, Alexander Horn, Karen Stuke, Kata Unger, Josef Vilser, Veronika Witte, Andreas Wolf i Jovan Balov, koji
je ujedno koordinator te suradnje i voditelj galerije Prima Center Berlin.
Bogate umjetničke biografije
- Suradnja je počela 2014. godine kada je Eugen Borkovsky imao izložbu i prezentaciju Grada umjetnika u Berlinu.
Nakon toga smo iste godine predstavili u Grožnjanu nekoliko umjetnika iz jedne od naših galerija. Mnogima je to bilo lijepo iskustvo, prvi susret s Grožnjanom. Ja sam to iskustvo imao još 1978. godine preko tadašnje Muzičke omladine, a za kolege iz Berlina Grožnjan je bio totalno otkriće? Nakon nekoliko godina pojavila se ideja o nastavku suradnje, pa smo u petom mjesecu imali projekt Točka u naše tri galerije u Berlinu. Inače, u sastavu
Kolonie Wedding je 25 galerija, što je velik potencijal za suradnju. Umjetnici koji su ovdje zastupljeni imaju bogatu umjetničku biografiju, to su autori koji stvaraju, ali i organiziraju izložbe. Danas umjetnik ne može samo raditi u ateljeu, pojasnio je Jovan Balov koji će s još nekoliko umjetnika najesen izlagati u Finskoj.
Čarobnjaštvo kreativnog zapažanja
- Karakteristike narcisoidnosti povremeno iskazujemo svi. Pokazuje se da je ovaj poriv, u trenucima kada je umjeren do nivoa samopoštovanja, nužno iskazivati - naročito u ovo
recentno vrijeme u kojem se velika većina ljudi gura u neimaštinu. Pregledavajući radove, čarobnjaštvo kreativnog zapažanja i oblikovanja iskazuje se na više načina. Čitamo senzibilnost koja slijedi ponuđene tragove evokacije.
Autori nam aktiviraju znatiželju. Inicirani smo na kretanje, istraživanje niza. Nakon jednog rada, odmah tražimo sljedeći. Odmjereno lirski pristup i promišljeno likovno oblikovanje odlike su ovog projekta, rekao je kurator projekta Eugen Borkovsky i vođenjem posjetitelja predstavio svakog umjetnika i njegov rad na zadanu temu.
Cristina Artola nastavlja svoj niz koji se referira na tradiciju azulejosa, parafrazirajući poduhvat suvremenog čovjeka koji je na rubu žrtve, kročio u svemir. Umjetnica ujedinjuje fotografiju astronauta s Ernst Haeckelovim ilustracijama morskih stvorenja. Grotesknost ovog nesklada izaziva začudnost.
Jovan Balov predstavlja tri autoportreta portreta velikih dimenzija. Radovi su izvedeni tehnikom akrila na platnu.
Promatrajući lica jasno je da se radi o istoj osobi, umjetnik ih datira pa saznajemo da su nastali u razmaku od nekoliko godina. Osim vizualnih karakteristika, radovi propituju stanja osobe te promjene uzrokovane zrenjem, vremenitošću. Vidljive su ciljane, kozmetičke, ali i prirodne promjene fizionomije. Umjetnik jedan rad naziva
"Moje lice moja maska", a unutar ovog promišljanja radovi su izuzetno uspješni na tehnološkom i kreativnom stupnju.
Andrea Čović Ružić odašilje poruku promišljanja o osobnom stanju koristeći aluzije na legende o Narcisu. Ona svoj slikarski portret, autoportret, postavlja na pod. Oko njega oblikuje kutiju. Dno kutije bez poklopca portretni je rad. Asocijacija na površinu vode i postupke Narcisa donekle je dramatizirana stranicama kutije koje su crne.
Aura umjetničkog predmeta
Archi Galentz ideju Narcisa problematizira izvlačenjem muškog spolnog organa na uviđaj. On predstavlja niz humorno - erotičnih predmeta, falusoidnih oblika nacrtanih na
kamenim oblutcima. Autor koristi fine obline morskog ili riječnog uglačanog kamenja koje ponekad nude moguću trodimenzionalnost motiva. Kada bi ovo bile fotografije falusa prezentacija bi imala naznake pornografije. Ovako, naslikani, dobivaju auru umjetničkog predmeta koji na legalan način dobiva prolaznost.
Čini se kao da Alexander Horn propituje stanje svijeta. On izdvaja nekoliko portreta koji odgovaraju ideji, temi ovog projekta.
Karakteristike ovih radova su zamućenost i izvjesna nečitkost. Umjetnik oblikuje forme naznačujući njemu bitne odrednice preciznijim načinom, a ostavljajući zamućenja i druge slojeve raspršenima. Ovaj postupak izaziva interes promatrača i radu daje dramatičnost.
Karen Stuke predstavlja niz promišljenih uradaka propitujući neuhvatljivost činjenja tijekom snova. Primjetna je želja umjetnice poigrati se s realnošću. Ona koristi
jednostavan postupak, ali onaj kojeg se trebalo dosjetiti - ostavlja cameru obscuru uključenom tijekom spavanja.
Ekspozicija, osvjetljavanje fotoosjetljivog medija znatno je produženo. Tako na fotografijama nalazimo korektno zabilježene statične elemente, dok su ostali elementi, tijelo spavača, pokrivači, jastuci, bivaju zabilježeni s pomacima.
Kata Unger predstavlja nekoliko manjih radova kombiniranim tehnikama na papiru. Na radovima su crteži, ponegdje slikarski izvedeni detalji. Na svim radovima zapaža se kružnica. Čini se da je uvijek nanesena kao posljednji sloj. Umjetnica kao da, nakon razrade elemenata na podlozi, u konačnici kružnicom izdvaja detalj kojeg
želi naglasiti. Najčešće je zaokružena neka cjelina, a ponekad kao da je locirana nasumce. Primjetna je želja umjetnice propitati realnost. Linijski kružni oblici kao da žele ukazati na situacije, stvari, koje su umjetnici bitne.
Pitanja neponovljivih trenutaka
Josef Vilser predstavlja zagonetne geometrizirane formacije koje možemo tumačiti na više načina unutar ideje projekta. Reljefnost rada odaje nadograđivanje slojeva, a kontrast kolora i površina asocira umetanje raznolikih materijala u zajedničku podlogu. U obrazloženju autor kaže da su sastavni dijelovi zlato i lim, hrđa i plemeniti odsjaji. Umjetnik pojašnjava kako je radio na rekonstrukciji državne palače, vodio je radove konzervacije nakon čega je otpadni, ostavljeni, neupotrebljivi materijal iskoristio za
svoja likovna promišljanja. Gledano iz pozicija i okvira ovog tematskog projekta, Jozef više problematizira stanje materije koja asocira nesklad osjećaja.
Veronika Witte ispituje novo okruženje. Ona objavljuje vizualizirana pitanja neponovljivih trenutaka označenih drugačijim civilizacijskim sklopovima. U seriji radova
umjetnica je uvijek naga, s maskom na licu. Ona hrabro, na rubu drskosti izaziva reakciju izgovarajući svoje ime čiji odjek, značenje, tamošnji dizajneri i tiskari doživljavaju i interpretiraju na različite načine.
Andreas Wolf fenomen Narcisa obrađuje na specifičnoj razini, njemu bliskim, osobnim stilom. On ne oblikuje niti portret niti odraz u vodi. Ne poštujući oblikovnu prepoznatljivost, ovaj umjetnik dojmove prevodi na apstraktne oblike.
Značajna karakteristika radova je trodimenzionalnost prezentacije, u naravi, plošnih radova. Ovi vizualni palindromi, kako umjetnik naziva neke od radova, izazivaju zanimanje, provocirajući osobni stav, dojam i uvjerenje.
Otvaranju izložbe u galeriji Fonticus prisustvovalo je šest od deset predstavljenih autora, još dvoje će doći u Grožnjan ovih dana u prvi posjeti Gradu umjetnika.
(Napisao i snimio Luka JELAVIĆ)