Raritetne reprodukcije izvornih omladinskih i studentskih časopisa iz Zagreba, Beograda i Ljubljane (zagrebački Omladinski tjednik, Pop-Express, Polet i Studentski list, ljubljanska Tribuna, beogradski "Student", "Susret" i "Vidici"), uz pojedine reprezentativne primjerke ondašnjih američkih i britanskih underground časopisa (Black Dwarf, The Berkeley Barb, Rat, Oz, It), kao i pojedine onodobne underground knjige poput "The Bust Book" grupe autora te "Play Power" Richarda Nevillea, sve to i još mnogo toga relevantnog sadrži vrijedna izložba zagrebačkog povjesničara dr. sc. Marka Zubaka pod nazivom "Jugoslavenski omladinski tisak kao underground press: 1968. - 1972. (Beograd, Zagreb, Ljubljana)", koja je u petak otvorena u Dnevnom boravku Rojca.
Omladinska štampa ne obuhvaća, kako je prilikom otvaranja izložbe pojasnio njen autor, svaki časopis namijenjen omladini već isključivo časopise koji su objavljivani pod okriljem studentskih i omladinskih organizacija. I to zato, dodao je Zubak, jer na taj način postoji institucionalna veza sa srcem režima. Razdoblje, pak, od 1968. do 1972. godine obuhvaćeno je zato što je u tim godinama omladinska štampa postala relevantan faktor te izuzetno bitan kultorološki i politički medij. Izložba je inače vizualni proizvod Zubakovog doktorskog rada na istu temu.
- Tema izložbe su paralele između omladinskog tiska, tada izvornog komunističkog propagandnog medija i jednog drugog novinarskog žanra, zapadnog underground pressa, koji je izrastao u potpuno drugačijem ideološkom okviru, a koji baš tih godina izrasta oko omladinskih studentskih pokreta i nove omladinske kontra-kulture. Omladinski novinari različitim su kanalima dobivali ove underground časopise, bivajući iz prve ruke fascinirani drugačijim porukama, načinom prezentacije i poimanjem novinarstva. Omladinska štampa s oduševljenjem prihvaća pobunu pretežito ljevičarskih studentskih pokreta na zapadu. Omladinska štampa u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu postaje tih godina glasnogovornik studentskih pokreta, a imala je i kulturološku popudbinu, pa tako izložba ilustrira i dašak seksualne revolucije koji je tih godina prostrujao ovdašnjom omladinskom štampom koja postaje zagovornik seksualnih sloboda, ponekad shvaćenih kao sastavni dio političke emancipacije, kazao je Zubak.
Poput undergorund pressa, omladinski tisak imao je nesigurnu egzistenciju. Reagirajući na njenu sve agresivniju uredničku politiku od 1968. nadalje , režim kreće u kampanju koja rezultira smjenom nepoćudnih redakcija. Napadi na beogradski "Student" počinju već za lipanjskih nemira 1968. i kulminiraju na dramatičnoj studentskoj skupštini gdje je redakcija smijenjena. Iskušavajući granice slobode, časopisi su se suočavali s istim tabuom - kritikom Tita. Ljubljanska "Tribuna" je platila ceh zbog pisma u kojem mu zamjera posjet iranskom šahu; urednik Omladinskog tjednika smijenjen je jer je prenio nezgrapno sročen kino program u kojem se Tito našao u sadržaju blaxploitation filma. Razlozi zabrane nekad su bili i benigni. Pop-Express je zabranjen zbog izmišljenog skarednog oglasa. Tribunina redakcija morala je otići nakon što je prenijela ilustraciju iz njemačkog "Konkreta" na kojoj Lenjin drži ruke na ženskim grudima, pozivajući drugove na ljubav.
Omladinski listovi dugi su niz godina bili posve nezanimljivi partijski pamfleti, da bi krajem 60-ih, u vrijeme buđenja studentskih pokreta, postali buntovni, ali i primarno politički medij. Tako se na ovoj izložbi može, primjerice pročitati preveden, 1969. godine objavljen važan i danas aktualan intervju s Herbertom Marcuseom pod naslovom "Revolucija", originalno dan bečkom časopisu "Neues Forum". Nastali na medijskoj margini i stvarani od samih aktera, omladinski su časopisi na ovim prostorima tih godina bili otvoreni za razne eksperimente u sadržaju i formi, afirmirajući ideje studentskog pokreta i novog sex&drugs&rock'n'roll svjetonazora.
Sličnost sa zapadnim underground pressom je bila i u formi i inovacijama, pa tako tih godina grafički dizajneri Mihajlo Arsovski, Kostja Gatnik (kasnije oblikovao ključne albume Buldožera), Slobodan Mašić, Florian Hajdu i budući redatelj "Plastičnog Isusa" Lazar Stojanović stasavaju u omladinskoj štampi, dekonstruirajući uobičajene grafičke obrasce i eksperimentirajući s formom. Omladinski tisak predstavlja i rodno mjesto domaćeg alternativnog stripa; pojavljuju se prijevodi klasika comixa poput Roberta Crumba, dok u Zagrebu Pero Kvesić crta otkačene stripove.
Dr. sc. Boris Koroman iz pulskog Centra za kulturološko i povijesno istraživanje socijalizma rekao je u pozdravnoj riječi da su velike izložbe koji su zadnjih godina tematizirali razdoblje socijalizma tijekom 80-ih, iako ambiciozne i informativne, često počivale na jednoj vrsti pojednostavljivanja čitavog tog razdoblja, a da ova 'mala', ali dobro usmjerena i koncipirana Zubakova izložba nudi puno više od velikih medijskih spektakla. (Zoran ANGELESKI)