- Lijepo je biti u rodnom gradu, svirati u najljepšem ambijentu na svijetu, prokomentirao je sinoć Stjepan Hauser s pozornice pulske Arene. Bili su to to svjetski popularni 2CELLOS - Hauser, Luka Šulić i Dušan Kranjc koji su ovaj put došli pojačani Zagrebačkom filharmonijom kojom je dirigirao Krešmir Batinić i napravili koncert za pamćenje, u kojem su kombinirali žestinu i malo intimnije tonove. Nije pritom Hauser propustio napomenuti da su svirali i u drugim svjetskim arenama, ali sve druge su "za onu stvar" u odnosu na pulsku i zatražio od publike da zaplješće ovom velebnom prostoru.
Definitivno je i prostor pulskog amfiteatra sinoć odigrao svoju ulogu u uspješnosti koncerta, kao što je to i inače, no glavni elementi koji su pridonijeli sjajnoj atmosferi bili su rasprodana Arena i raspoloženi izvođači. 2CELLOS vratili su se na ovu pozornicu nakon četiri godine i pokazali da ništa nisu izgubili na svojoj energičnosti, istovremeno potvrdivši da odlično funkcioniraju u skladbama u kojima je naglasak na emocijama, što se pogotovo vidjelo u prvom dijelu gdje su predstavili veći dio albuma "Score" na kojem se nalaze obrade melodija iz filmova, a kojeg su upravo sinoć prvi put predstavili u Hrvatskoj. Unatoč ozbiljnosti takvog pristupa, Šulić i Hauser nisu bili uštogljeni nego su se cijelo vrijeme u svom stilu šalili, ne dajući da atmosfera postane poput mrkih oblaka iznad Arene. Šulić je tako na početku predstavio svog "asistenta, mladog Puležana Stjepana Hausera", oprezno primijetivši da je u publici više od 50 posto obožavatelja i obožavateljica iz Slovenije te najavivši "specijalnu večer". Što se tiče ovog zadnjeg, nije pretjerivao, večer je bila posebna, malo drukčija od njihovog nastupa prije četiri godine. Hauser je odmah najavio da će koncert biti drukčiji kako ide prema kraju.
- Svi znate ove melodije, pjevajte i plješčite s nama, poručio je publici. Tako je i bilo. Filmske melodije u njihovoj izvedbi i to još s orkestrom zvuče prilično jako i puno dojmljivije nego na albumu, a tome pridonosi i veliki ekran na kojem se emitiraju animacije i dijelovi spotova iz pojedinih pjesama uz žive snimke Hausera i Šulića. Jako dobro pritom funkcionira melankolična "Moon river" iz filma "Doručak kod Tiffanyja" nakon čega Hauser govori publici da ne zaspe i da izdrži još malo do onog dijela "zbog kojeg su svi došli". Kao najbolje izvedbe u ovom dijelu izabrat ćemo glazbu iz filma "Kišni čovjek" te Hauserovu najdražu, veličanstvenu "Now we are free" iz "Gladijatora" za vrijeme koje se na velikom ekranu vrti spot koji je djelomično snimljen baš ovdje.
- Jeste li spremni za rock 'n' roll?, konačno pita Hauser i kreće Jacksonov "Smooth criminal". Publika plješće i atmosfera se sve više žari a onda slijedi "Thunderstruck". Hauser je prvo na nogama, potom svira violončelo i na leđima, a dim suklja iz topova na rubu bine pred kojom se sve više okuplja publika koja je do tada sjedila. Kranjc, kojeg je prije toga Hauser nahvalio, podsjetivši pritom da dolazi iz Šikića, prvo nemilosrdno mlati svoj set bubnjeva i onda završava jednim iznimno energičnim solom, na oduševljenje publike. Samo još nedostaje da sijevne i zagrmi iz oblačnog neba nad Pulom.
- Jeste li spremni za party?, pita Šulić. "Smells like teen spirit" nastavlja u istom stilu, nakon čega Hauser poziva publiku da se približi jer kreće "You shook me all night long". Do tada je već cijela Arena na nogama i atmosfera nastavlja ključati, pogotovo kada kreće još jedna obrada AC/DC-ja, legendarna "Highway to hell" na koju se nastavlja još jedna legendarna uspješnica i to "(I can't get no) satisfaction" Rolling Stonesa.
- 'Oćete još?, pitaju dečki publiku. Naravno da hoće. Službeni dio se približava kraju ali bis je neminovan, a on kreće s uvertirom iz Rossinijeve opere "William Tell" koja se ubrzo pretvara u "The Trooper" Iron Maidena. Ima vremena do kraja... Drugi bis otvaraju opet sa "Smooth criminal" s tim što im se ovaj put na bini pridružuje nitko drugi doli glavom, bradom i šeširom Michael Jackson, koji iako je mrtav već duže vremena pokazuje da nije zaboravio plesati svoj moonwalk (pokojnog kralja popa za ovu priliku utjelovio je Miguel iz Čilea).
Šulić, Hauser, Kranjc i Zagrebačka filharmonija neumorno praše i pokazuju koliko energije ima u njima. U drugom dijelu naglasak je bio na bržim stvarima, ali kada treba staviti točku na I koncerta, izbor pada na jednu baladu kako bi se publika malo primirila iako joj se još ne odlazi. Kao završnu stvar za laku noć, 2CELLOS odabiru "With or without you" U2 koju spajaju s "Con te partiro'" Andree Boccellija. Mobiteli su upaljeni i poput krijesnica osvjetljavaju auditorij pulskog amfiteatra u ugodnoj ljetnoj noći. Nakon niza žestica sada prostor ispunjavaju intimniji tonovi i to funkcionira baš kako treba. Vrijeme je za rastanak, ali već sada se pitamo kako će izgledati njihov idući koncert ovdje, hoće li nadmašiti ovaj, s kim će tada doći na pozornicu...
Koncert je otvorio Frano Živković, 12-godišnji gitarist koji dolazi iz Rijeke a iako je tako mlad pokazao je da je vrlo vješt s gitarom kao i da se dobro snalazi na bini, oduševiši publiku obradama poput "Somewhere over the rainbow" ili "House of the rising sun". Živković je već nastupao s legendarnim gitaristom Tommyjem Emmanuelom, a osim što dobro svira pokazao je da se zna šaliti na svoj račun objasnivši da je tu zato što su 2CELLOS tražili nekog dobrog da otvori koncert, ali nisu našli nikog pa su uzeli njega. Živković se zahvalio Luki i Stjepanu, te njihovom producentu Miri Vidoviću kao i, kako reče, "jednoj posebnoj dami" – Radojki Šverko. (Mladen RADIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)