Finska škola model je kojemu teže mnoge države Europe i svijeta. Finski su građani među najobrazovanijima u svijetu, obrazovanje je jednako dostupno svima, a Finska učinkovito raspolaže svojim resursima. Njihova škola u prvom redu ima dobru financijsku podlogu, ali je od većine drugih školskih sustava razlikuje i bitno drukčiji pristup nastavi i obrazovanju djece.
Dok naš obrazovni sustav jedva krpa kraj s krajem, ni u pogledu inovativnosti nastave ne može se pohvaliti da je odmaknuo daleko od modela po kojem su podučavane generacije djece prije pola stoljeća. Reforme školstva koje nam predstoje prije svega su skupe, ali će jednako zahtjevno kao i skupiti dovoljno novca za opremanje modernih škola u kojima stropovi ne padaju na učenike, biti i mijenjanje paradigme učenja koja se danas temelji na dobroj staroj matrici u kojoj učitelj ili nastavnik predaje, a djeca s manje ili više uspjeha reproduciraju naučene podatke.
Zašto bi svi htjeli škole kao Finska? Uspjeh njihovog obrazovnog sustava se dijelom može pripisati dobroj logistici, a dijelom načelu dobrobiti i sreće učenika kojem se teži u finskim školama. Većina finske djece pohađa izborni predškolski odgoj u dobi od šest godina, dok obavezno obrazovanje započinje sa sedam godina. Finska svim roditeljima nudi jedinstvenu i subvencioniranu skrb o djeci, među ostalim pravo na vrtić u okruženju pogodnom za razvoj i individualni rast bez pritiska.
Igra, glazba i socijalizacija s drugom djecom uobičajeni su dio dječjih života u finskim vrtićima. U nižim razredima osnovne škole, osim što se uče brojke i slova, odvija se i sustavna potraga za dobrobiti i srećom. U finskim se školama djeca ne moraju bojati kompetitivnosti ili neuspjeha, koje u većini obrazovnih sustava u državama Europe potiču standardizirani testovi za provjeru znanja. Svaka škola u Finskoj ima "tim za dobrobit učenika" koji se bavi pitanjima vezanim uz ponašanje, zdravlje i napredovanje svakog pojedinog djeteta. U timu su ravnatelj, defektolog, medicinska sestra ili liječnik, psiholog i socijalni radnik, a cilj im je spriječiti probleme koji bi na bilo koji način mogli ugroziti dobrobit djece u školi.
I hrvatsko bi školstvo u idućih desetak godina moralo proći ključne reforme da bi se barem donekle približilo skandinavskim uzorima poput finskog modela. Prema strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je upravo na javnoj raspravi, 2018. godine hrvatski će školarci krenuti u drukčiju školu, koja će za njih trajati godinu duže, ali će promijeniti i naučene obrasce poučavanja kojih nikako da se ostavimo. Osim jednakih mogućnosti, kakve danas imaju mali Finci, i hrvatska bi djeca u školi trebala razvijati kreativnost, inovativnost, autonomiju i odgovornost. (Lj. BRATONJA MARTINOVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU