Osam pjesnikinja koje, osim ljubavi prema pisanju, ujedinjuje i ime - Marija, a koje su se prije nekoliko godina skupile osnovavši manifestaciju Marijada, ovih je dana iznjedrilo treci plod takvoga druženja - knjigu "Kolana besid 3".
Marija Sošic iz Sošici, Marija Banko iz Jakovci, Marija Družeta iz Pomera, Marija Kovac iz Grižana, Marija Maretic iz Žminja, Marija Palaziol iz Rovinja, Marija Pogorilic iz Rovinjskog Sela i Marija Ribaric iz Semici njeguju cakavski dijalektalni izraz, odnosno mjesni govor svojega kraja. One oblikuju svjetove u kojima su lajtmotivi ognjište, rodna gruda te prisjecanje na djetinjstvo, kao i ljubav kao pokretac svega.
Rijec je o iskonskim stihovima, koji ponekad imaju i terapeutsku funkciju. Vidljivo je da autorice pišu s lakocom i da vrlo dobro poznaju mjesni govor svojega kraja. Te male lirske slicice su sugestivne, dojmljive, a te pjesme mogu se doimati poput poziva da se zaviri u dušu, odnosno da covjek zastane i da se posveti malo sebi unatoc svim procesima globalizacije.
Marija Banko predstavlja se stihovima pretežito vjerske tematike, a Marija Družeta donosi vrlo zanimljive gotovo pa narativne stihove, poput lirskih pricica u kojima se osvrce na neke društvene fenomene iz svakodnevne zbilje, a sve to, dakako, protkano emocijama. Jednu od njih posvetila je Josipu Diminicu. O prolaznosti vremena u kratkim, hermeticnim stihovima piše Marija Kovac, a njezina imenjakinja Maretic dotice se raznih tematskih i interesnih sfera. Naglašeno lirska je Marija Palaziol, kao i Marija Pogorilic, uvijek sa sugestivnim stihovima, a blago ironicna je Marija Ribaric. Marija Sošic, koja je i pokretacica ove manifestacije, javlja se kratkim, osebujnim stihovima.
Nakladnik knjige je Udruga za ocuvanje i promociju nasljeda Dvegrajci Kanfanar, recenzentica Milica Kranjcic, a urednice Marija Maretic i Marija Sošic. Naslovnica je djelo Marije Maretic, a unutarnje fotografije Siniše Maretica.