Damir Fabijanić proslavio je početkom godine, punih 30 godina fotografskog djelovanja u statusu samostalnog umjetnika-fotografa. Upravo ovih dana, objavio je i treću, najnoviju verziju svoje web stranice (www.fabijanic.com ) sa mnoštvom fotografija i podataka o projektima koje je realizirao u ta tri desetljeća. Autor preko stotinu samostalnih izložbi (od Hrvatske do Južne Amerike), suradnik u brojnim knjigama, stručnim časopisima i kulturnim projektima, ostavio je svoj autorski trag i u renomiranim popularnijim izdanjima (časopisima Croatia Airlinesa, Oris i Iće&piće). Jedna od njegovih vječnih tema jest – Istra. Povod za razgovor s njim je vodič "Istarski vinski podrumi", specijalizirano Iće&piće izdanje, koje upravo izlazi na tržište i čiju promociju očekujemo uskoro.
- Kako je došlo do ideje za vodič Istarski vinski podrumi?
- Uz naš web, kojeg stalno dopunjavamo, odlučili smo se započeti izdavati posebna tiskana tematska izdanja – iz edicije Iće&piće EDITION. Prvo takvo izdanje, katalog međunarodne konferencije o sorti tribidrag (Zinfandel) u Splitu (uz goste kao Jancis Robinson, Carole Meredith…) već smo realizirali u suizdavaštvu s Udrugom Tribidrag u svibnju, a prvo, samo naše izdanje jest upravo vodič "Istarski vinski podrumi" u kojem na 240 stranica na tri jezika - hrvatskom, talijanskom i engleskom - dajemo personalizirani prikaz tridesetak ponajboljih istarskih vinara, odnosno podruma. Očekujemo da će takvo izdanje biti odlično prihvaćeno, a da će u hotelskim sobama Istre, postati i „nova enološka Biblija“. Nakon logičnog izbora Istre kao prve regije za takav tip vodiča, nastavljamo s vodičima vinskih područja uz priobalje i kontinentalnu Hrvatsku.
- Desetljećima dolazite u Istru, privatno i profesionalno. Jedna od tema kojom ste trajno zaokupljeni, jest eno-gastronomija. Kako vidite Istru nekad i danas?
- Prije puna četiri desetljeća u konobi "Kod Laure" u Flengima, upoznao sam se s onim što je - istarska kuhinja. Ombolo, kobasice, supa, maneštra bila su prva jela koja su nas oduševljavala u Istri. Unatoč tome što danas u Flengima prevladavaju natpisi i ponuda pečenih odojaka, taj početak uskladio je moje nepce u pravom smjeru i dandanas očekujem da se ponovi u svakoj konobi i agroturizmu koji posjećujem. Od onda se zaista učinilo puno, od ponude tradicionalnih jela, izuzetne restoranske ponude kreativne kuhinje, kontinuiranog napretka u proizvodnji maslinovog ulja i vina. Ali…
- Nama izgleda kao da ste od privatnih gastronomskih užitaka samo nastavili u profesionalnom smjeru – prema časopisu "Iće&piće". Kako ste se odlučili za taj projekt i što je s časopisom danas?
- Kad se prije punih deset godina, točnije 2007. pojavilo "Iće&piće" na našem tržištu, nije postojao časopis eno-gastronomske tematike takvog nivoa (neka se naši kolege iz "Svijeta u čaši" ne naljute). Naša nastojanja da pratimo inozemne uzore te tematike, ne samo da su dostignuta, nego, u puno segmenata, i prestignuta. Naime, 3. smo gourmet časopis na svijetu, dobitnici nagrade Gourmand awards 2011. u Parizu, a niti jedan časopis na svijetu nije objavio intervjue s toliko najboljih svjetskih kuhara kao mi…
Iako "Iće&piće nosi predznak mog časopisa, ako ništa drugo, zbog mojih 14.078 objavljenih fotografija u 49 brojeva, oduvijek smo se ponosili autorskim doprinosima naših brojnih kvalitetnih suradnika.
Kada pogledamo u sadržaje naših brojeva objavljenih u tom desetljeću, potpuno je jasno da su teme iz Istre potpuno zasluženo imale najistaknutiju poziciju u njemu. "Prvi" smo prepoznali "Batelinu" i obitelj Skoko, prvi smo pisali o restoranu "Monte", prvi smo prepoznali slastičarske majstorije Petre Jelenić, dok je još samozatajno kuhala u savudrijskom "Kempinskom". S Pinom Kuharom družili smo se već od drugog broja 2007. godine, još dok njegova konoba "Puli Pineta" kod Žminja nije bila na vidiku (a i o njoj smo "prvi" pisali). Restorani, konobe i brojne teme o kojima smo pisali među prvima, realnost je koja proizlazi iz jednostavne činjenice da smo bili i ostali neovisni, i nitko nije mogao utjecati na naše kriterije.
No to nas je, nadamo se samo trenutno, i "koštalo" da smo morali "zamrznuti" izlaženje časopisa upravo zbog naše "neumreženosti u pragmatični svijet izdavaštva" i to u trenutku dok smo imali prošlogodišnji prosjek od 7.200 prodanih primjeraka. U "postagrokorovskoj eri" očekujemo raspetljavanje nelogičnih međuovisnosti i dotok slobodnog zraka u našoj domeni izdavaštva, a time i povratak na tržište. Imamo moralnu obavezu prema čitateljima koji su pretplatnici od prvog broja i onima koji i danas nadokupljuju stare brojeve za svoju kolekciju. Do tada ostaje naš originalan web (www.iceipice.hr) kao trajan izvor informacija o najboljem iz naše i inozemne eno-gastronomije, sa naglaskom na tradicijskoj kuhinji i vinarima, čiji su članci, uz neke druge, i na engleskom jeziku.
- Na kraju odgovora na drugo pitanje o istarskoj kuhinji spomenuli ste jedan "ali"?
- Istra je u Hrvatskoj napravila najveći iskorak od cijele Hrvatske. Okružena susjedima, u koje su se ugledali, ne samo da ih je dostigla, nego u nekim segmentima i prestigla. Ali ipak upozoravam na jednu važnu stvar. Najveći napredak napravljen je na području vina i maslinovog ulja, tako i u cijeloj Hrvatskoj uostalom. Zašto? Baza svega jest poticaj sadnje i primjena suvremene tehnologije u preradi koji su sami po sebi napravili veliki iskorak. Znanje u proizvodnji i kako prodati vino, dva su pitanja o kojima se puno manje priča, a odgovori na njih će obilježiti slijedeće godine. I bit će potrebna ozbiljna strategija.
Spremio sam članak iz Glasa Istre, od prije par godina, s naslovom "Dani šparoga bez šparoga"! Jednostavno, te su godine šparoge "zakasnile za najavljeni termin turističkih zajednica". Mislim da vezivanje gastronomije gotovo isključivo na darove prirode nije dovoljno dobar gastronomski smjer. Razna pašta i polenta s najrazličitijim prilozima je bolji. Tartuf kao simbol Istre jest važan, ali samo kao ekskluzivan (skup) proizvod koji naprosto nije za široku publiku. (Milan PAVLOVIĆ)