Udruga Modelna šuma Sliv rijeke Mirne privela je kraju izradu Strategije održivog tartufarstva u Istri i taj će dokument tijekom prosinca krenuti u javnu raspravu. Izradu Strategije naručila je Istarska županija, a na njoj su osim šumarskih stručnjaka iz Modelne šume surađivali i predstavnici županijske ustanove Natura histrica, zagrebačkog Šumarskog fakulteta, Instituta Ruđer Bošković, te buzetske uprave Hrvatskih šuma.
Iako se već skoro dva desetljeća tartufarstvo u Istri nastoji kako-tako regulirati, nikakvih novih rezultata već odavno nema pa je ovakva studija, pogotovo ako će dokument imati tko sprovoditi u djelo, bila vrlo potrebna. Izradu Strategije koordinirali su u ime udruge Modelna šuma njena tajnica Ana Fornažar, te Željko Zgrablić iz pazinskog Centra za općekorisne funkcije šuma "Josip Ressel" Hrvatskog šumarskog instituta, od kojih smo i dobili ove informacije.
Rezultat, odnosno, dovršeni nacrt Strategije opsežan je dokument koji vrlo sveobuhvatno predočuje tartufe i tartufarstvo u svjetskih razmjerima, vrlo detaljno predstavlja istarske tartufarske resurse i na kraju donosi niz od pedesetak predloženih zadataka, mjera, smjernica i ciljeva kojima bi se za budućnost tartufarstva u Istri najprije trebalo točno i stručno proučiti i evidentirati resurse, a zatim ga razviti i unaprijediti barem do sadašnje razine, te djelatnosti u europskim zemljama.
Jedan bijeli i više vrsta crnih
Što se resursa tiče, najvažnije komercijalne vrste tartufa u Istri su veliki bijeli tartuf (T. magnatum), rani tartuf (T. borchii Vittad.), crni tartuf (T. melanosporum Vittad.), ljetni i burgundski crni tartuf (T. aestivum (Wulfen) Spreng. i T. uncinatum Chatin) te zimski tartuf (T. brumale Vittad.). No, za većinu laika u Istri postoje samo dvije vrste: bijeli tartuf, jako aromatičan i jako skup, te nešto manje aromatičan i prilično jeftiniji crni tartuf. Tek treba spoznati i u komercijalnom ugostiteljstvu primijeniti činjenicu da i crnih tartufa ima više različitih vrsta, da se neki ubiru ljeti, ali neki i zimi poput bijelih, da i među njima ima kvalitetnijih i manje kvalitetnih, skupljih i jeftinijih.
Primjerice, kad se u Istri kaže "crni tartuf" obično se misli na ljetni i jeftini tuber aestivum, ali u Istri uspijeva i crni tartuf tuber melanosporum, koji se ubire zimi, i koji je u svijetu cijenom odmah iza bijelog. Koji vam tartuf serviraju kad u restoranu naručite nešto s crnim tartufom, možda čak ni ugostitelji ne znaju. Tartufi se u Istri komercijalno eksploatiraju od kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća, a danas su prilično važni za identitet autohtone istarske kuhinje i vrhunske gastronomije.
Koliko međutim tartufa u Istri ima, odnosno, koliko ih se godišnje ubire - podatak je koji se ne može ni procijeniti. Procjenjuje se da u Istri između jedne i dvije tisuće ljudi sakuplja tartufe, a većina je neregistrirana. Veliki broj obitelji te malih i srednjih tvrtki temelji svoju egzistenciju djelomično ili u potpunosti na sakupljanju, preradi ili trgovini tartufima. Međutim, procjenjuje se da 50-80 posto ubranih tartufa prolazi kroz crno tržište!
Uspjeli ili neuspjeli pokus?
U svijetu u proizvodnji i konzumaciji tartufa prednjače Francuska, Italija i Španjolska, no tartufarstvo se raširilo diljem Europe, ali i na ostale kontinente. Tartufi se u Europi sakupljaju ili plantažno uzgajaju još u Finskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Turskoj. U svijetu raste trend podizanja plantaža tartufa, kakvih u nas još uopće nema, barem ne u rodnom stanju.
Zanimljiv je pokušaj iz 1986. godine kada je Šumarija Buzet u suradnji sa Šumarskim institutom Jastrebarsko u Motovunskoj šumi na tri hektara zasadila tisuću sadnica hrasta lužnjaka zaraženih bijelim tartufom, a desetak godina nakon toga na pokusnom su području tartufi i pronađeni. Međutim, kako parcela nije bila ograđena, odnosno izolirana od okoliša, ne može se reći da je pokus uspio jer su spore mogle biti unijete iz okolne šume. Tako ni do danas nigdje u svijetu nema potvrđenog uspjeha u plantažnom uzgoju bijelog tartufa, dok se plantažni uzgoj crnog tartufa uspješno prakticira već dvjestotinjak godina, najviše u Francuskoj.
U primjeni Strategije svoju će ulogu imati i istarske tartufarske udruge, a zasad postoje dvije takve: Udruga tartufara općine Kršan s 15 članova, koja brine o očuvanju staništa tartufa u Čepićkom polju, te Udruga tartufara Buzet, osnovana u svibnju 2014. a trenutačna 154 člana, koja djeluje na području cijele Istre, s ciljem zaštite i očuvanja staništa tartufa te valorizacije tartufa kao izvornog istarskog proizvoda.
Značajnu ulogu u sektoru tartufarstva ima (ili želi imati) i Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI), koja u sklopu strategije ruralnog razvoja Istre u nizu centara za održivi razvoj planira osnovati i Podcentar za održivi razvoj gljivarstva u Vrhu. Taj bi se Podcentar najviše bavio tartufarstvom, trebao bi imati laboratorij za proizvodnju i kontrolu mikoriziranih sadnica, podići i nadzirati pokusni nasad, te znanstvenim se pristupom pozabaviti očuvanjem i valorizacijom tartufa kroz zaštitu šuma i pokretanjem plantažne proizvodnje bijelih i crnih tartufa.
Ljetni tartuf ne može se ubirati zimi!
Strategijom će se planirati i neke aktivnosti koje tartufari dosad kroz svoje udruge nisu u potpunosti uspjeli provesti, primjerice izmjena odredbi Pravilnika o zaštiti gljiva koje ograničavaju sakupljanje tartufa na razdoblje od 15. rujna do 31. siječnja, što ne odgovara ekološko-biološkim karakteristikama pojedinih vrsta. Naime, crni ljetni tartuf (T. aestivum) koji uspijeva tijekom kasnog proljeća i ljeta, po ovom pravilniku uopće ne bi bilo moguće sakupljati!
Ciljevi, odnosno zadaci Strategije održivog tartufarstva, grupirani su u četiri cjeline: očuvanje i povećanje proizvodnosti prirodnih staništa tartufa, osnivanje plantaža tartufa, jačanje i regulacija tržišta, te održivi ruralni razvoj. Ti su ciljevi odnosno zadaci postavljeni za razdoblje do 2020. godine. (Davor ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU