Tko kaže da nogomet i književnost ne mogu skupa? Recimo, djela Ivana Gundulića često su parafrazirana u sportskim okvirima. Znate onu njegovu ''tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje''. Nije naodmet sjetiti se te figure još jednom, s približavanjem subotnjeg dvoboja 17. kola Max TV Prve lige između Istre 1961 i Splita.
Otkako su 2010. premijerno ušli u najviši razred hrvatskog nogometa, Splićani su slovili za stabilnu i ambicioznu sredinu. Zahvaljujući ulagačko-poduzetničkom duhu braće Slavena i Joze Žužula, složili su respektabilan kadar, igrali finale Kupa i europske kvalifikacije, te bilježili visoke HNL plasmane. Istra 1961 tih je godina, uz iznimke dvostrukog osvajanja šestog mjesta, uglavnom boravila u grču borbe za ostanak.
Danas situacija ide u suprotnom smjeru. Puljani pod palicom stranih investitora bilježe sve pozitivnije natjecateljske i poslovne trendove, dok je nezdrav način rada u splitskom klubu došao na naplatu i izgleda da se društvu s Parka mladeži ne piše dobro. Rezultati su slabi, a kadar im se osipa tako što igrači, pritisnuti višemjesečnim dugovanjima, redaju tužbe arbitražnom sudu HNS-a i zauzvrat dobivaju "čiste papire". (D. RAMIĆ-KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU