Vrijedan bod donijeli su Puljani iz Splita. Što zbog brojnih igračkih izostanaka, što zbog neugodne pozicije i borbe za ostanak, što zbog toga što su jesen zaključili s tri poraza, malo je bilo optimista uoči puta. Međutim, "zeleno-žuti" su još jednom ostali neporaženi na Parku mladeži, još su se jednom u vedrom raspoloženju vratili iz Splita.
Kad god Istri 1961 trebaju gostujući bod ili gostujući bodovi, uvijek im dobro dođe splitsko gostovanje. Ovoga su puta mogli osvojiti i sva tri jer su golovima Marina Matoša poveli s 2:0, no, na koncu su ipak osvojili bod. S obzirom na skepsu kojom su ispraćeni na put, sjajno. - Nije kod nas bilo te bojazni da ćemo dolje "stradati". Vladala je dobra atmosfera i tijekom cijelog puta, a i na terenu smo se postavili onako kako je trener zamislio i to se pokazuje kao pravi put. Slušati njega i dati "gas do daske" na travnjaku, to je dobitna kombinacija - rekao je Marin Matoš. Prilagodba Početak, doduše, nije bio pravi. -
Više smo u startu sami sebi zakomplicirali stvari, nego što nas je Split pritisnuo.
Pokazalo se to i na analizi koju smo po povratku napravili. Svojim smo pogreškama u iznošenju lopte kumovali onoj startnoj nesigurnosti koja je na koncu i dovela do penala. Zanimljivo je kako je trener Splita Zoran Vulić nakon susreta izjavio da su Puljani parkirali tri, četiri autobusa pred Drevenom. Što se do same završnice baš i nije dogodilo.
- Ne znam u čemu je problem, dođemo u goste Splitu i kako bi trebali igrati? Naravno da se očekuje da će domaćin imati veći posjed. Međutim, ovoga puta se nismo branili, uostalom dovoljno je reći da smo igrali s trojicom napadača, Špeharom, Franjićem i Tomićem. Ma igrali smo baš kako je trebalo, slušali smo trenerove upute i neutralizirali im napade kroz sredinu, držali ih daleko od našeg kaznenog prostora. Ne bih se zato nikako složio s time da smo parkirali autobus pred golom. Tek na kraju utakmice, kad smo već ostali bez snage i kad smo nastojali sačuvati prednost smo se povukli. Ali to je normalno u toj situaciji. Zanimljivo je da je trener Pamić tijekom jeseni uporno čekao Matoša da proigra. Uostalom, tražio ga je i godinu ranije. No, dojam je da je razdoblje prilagodbe kod Matoša potrajalo malo dulje i da tek sada na travnjaku pokazuje ono što se od njega očekivalo. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU