Gradski celnici nedavno su, u suradnji s pulskom Turistickom zajednicom, promovirali novi projekt, enti po redu, baziran na staroj ideji i potrebi za uredenjem gradskih fasada i krovišta. Ovaj put suvlasnici nece morati sve financirati sami, vec ce se dio sredstava namaknuti iz gradskog proracuna, iz sredstava spomenicke rente, a dio, tocno milijun kuna, uložit ce i TZ. Temeljni kriteriji za sastav liste prioriteta bit ce stanje ugroženosti kulturnog dobra, spomenicka i ambijentalna vrijednost, cjelovitost potrebnih zaštitnih radova te smještaj objekata u zoni prioriteta koja se proteže od Trga Portarata preko Ulice Sergijevaca i Foruma do Kapitolinskog trga i Kandlerove ulice. O tom (naj)novijem projektu uredenja fasada razgovarali smo s diplomiranim inženjerom arhitekture dr. sc. Attiliom Krizmanicem.
- Svaku akciju u starome gradu kojoj je cilj njegova obnova, treba pohvaliti. Ovoj želim sve najbolje, kao i uspjeh u radu nadležnim odjelima. Nemam namjeru davati primjedbe na tu vec donesenu odluku. Iako bih volio da se to ne dogodi, bojim da ce odluka o provedbi ipak zapinjati, napominje Krizmanic. Dodaje da problemi u povijesnoj jezgri nisu samo na proceljima i krovovima zgrada, vec još više u njihovoj unutrašnjosti, kao što problem ulica povijesne jezgre nije samo njihovo završno poplocenje, vec dotrajale i zastarjele komunalne instalacije i uredaji.
- Receno i više puta naglašeno u zadnjih tridesetak godina u stvarnosti je prihvaceno samo formalno, dok su konkretne akcije ostajale uvijek samo na proceljima, osim rijetkih izuzetaka, kaže Krizmanic, isticuci komunalnu palacu, Istarsko narodno kazalište, Zagrebacku banku, staru robnu kucu, tržnicu i druge zgrade u i izvan povijesne jezgre.
- Obnovi staroga grada, najstarije povijesne jezgre, trebalo bi konacno pristupiti organizirano i kontinuirano, provoditi je na temelju vrlo detaljno razradenog programa i projekta koji ce se pripremiti u strucnom timu, a koji poznaje graditeljsko naslijede Pule bez obzira na povremene politicke opcije. Treba samo preuzeti prokušane modele koji su u tom smislu primijenjeni vec prije 30, 40 godina u onim zemljama Europe kojima težimo. Ne kao ranije, šminkati samo procelja, vec integralno i temeljito obnavljati gradevni blok po blok, a unutar toga zgradu po zgradu na temelju opisanog procesa reuporabe najstarijeg stambeno-poslovnog fonda, gradnjom zamjenskih stanova na slobodnim lokacijama u toj istoj jezgri. Sve je to vec sažeto u Integralnom planu uredenja i PUP-u Stari grad Pula. To je, naravno, suprotno brzim rezultatima i efektima koje redovito traže politicari, istice Krizmanic.
- Osim desetak izuzetno vrijednih gradevina spomenickog znacaja, u povijesnoj se jezgri ocuvalo oko 90 starijih stambeno-poslovnih gradevina podignutih prije 19. stoljeca medu kojima su najstarije zgrade ujedno i najvrjednije, ali i u najlošijem stanju. U njima redovito stanuju obitelji koje ne mogu izdvojiti sredstva za njihovu obnovu. Te zgrade trebaju temeljitu integralnu obnovu, ali, ponavljam, ne samo procelja i krova.
Bojim se da ovakvim sustavom te najvrjednije zgrade nece doci nikada na red. Ciljevi i kriteriji izbora trebali bi se temeljiti samo na njihovoj starini i stvarnom sadašnjem gradevnom stanju i stanju gradevinskog bloka u kojem se nalaze. Za ostvarenje takvog dugorocnog, kontinuiranog projekta obnove graditeljskog naslijeda Pule treba institucionalizirati stari grad kao samostalnu urbo-ekonomsku cjelinu, odnosno organizam. Naravno, bez politicke potpore i konsenzusa od toga nece biti ništa, zakljucuje Krizmanic.