Neugodno sam iznenaden ukoliko se pokažu istinitim poruke s kojima je Danko Koncar istupio pred trecemajskim sindikatima.
Cinjenica jest da sam s gospodinom Koncarom razgovarao tog jutra o restrukturiranju "3. maja" i nacinima na koje ce se provesti, ali nismo govorili niti zamišljam restrukturiranje na osnovi trenutacne zaposlenosti. Govoriti o višku zaposlenih zbog nedostatka posla apsolutno je neprihvatljivo.
To ruši ideju cijele privatizacije kojom se želi osigurati ulazak novog vlasnika koji ce sa sobom donijeti nove poslove ili barem "know-how" kako doci do njih.
Naravno da u brodogradilištima treba provesti restrukturiranje što neminovno sa sobom nosi i odreden broj viška zaposlenih. Od toga više nitko ne bježi. Medutim, pitam se na temelju cega je to gospodin Koncar došao do ove brojke od tisucu do 1.500 radnika u "3. maju" koji su višak? To što nema posla?
Uistinu ne znam gdje su to u meduvremenu nestali najavljivani veliki projekti, vjetroelektrane i kinesko brodogradilište o kojem je gospodin Koncar pricao da ga želi kupiti, reakcija je rijeckoga gradonacelnika Vojka Obersnela na sastanak Danka Koncara s trecemajskim sindikatima na kojem je, nakon sati i sati sastancenja s menadžmentom, na kraju ipak porucio kako nema izglednih poslova na vidiku te da je prema sadašnjem stanju stvari višak izmedu 1.000 i 1.500 trecemajaca.
U Vladi nitko nije želio službeno komentirati istup Danka Koncara u "3. maju". Pregovaracki trenutak je krajnje osjetljiv i zato ih je iznenadilo ovakvo "iskakanje iz kolosjeka" druge strane. Tim više što je uslijedilo svega dan nakon što je obavljen zadnji razgovor s Dankom Koncarom u Ministarstvu gospodarstva. Odakle sad 1.500 radnika koji su mu višak, ljutito je prokomentirao naš sugovornik blizak Banskim dvorima.
Ne prejudicirajuci konacnu odluku Vlade koja još nije donesena, u skladu s važecim kolektivnim ugovorima i pozitivnim propisima, država je preuzela na sebe obvezu zbrinjavanja radnika u ovom privatizacijskom procesu brodogradilišta, bez obzira da li se radi o prodaji ili višku zaposlenih kao posljedici stecaja jer konacna odluka još nije donesena, bilo je sve što je jedan drugi visoki izvor iz Vlade želio reci, cime je potvrdio navode kako je država, uz ostale obveze škverova, odlucila na sebe preuzeti i teret zbrinjavanja radnika u brodogradilištima.
Na naš upit o kojem to višku zaposlenih uopce govorimo, dobili smo odgovor da je sve zavedeno u planu restrukturiranja brodogradilišta te da je u slucaju "3. maja" rijec o njih tristotinjak.
Ostaje nejasno zašto sami sindikalisti spominju njih oko 500 koje po tom istom planu treba zbrinuti.