Bracni par Repic, Mirjana (60) i Miro (66), 28 godina žive u gradskom stanu u zgradi staroj više od sto godina na adresi Gladijatorska 20 u srcu Pule, u blizini amfiteatra. Vec godinama ocekuju da im grad sanira krov koji im se svaki cas može srušiti na glave, a sada je situacija postala tako dramaticna da nam je gospoda Repic placuci na telefon rekla da "ce im biti bolje u grobu, nego u stanu".
Posjetili smo ih u njihovom domu iz kojeg smo izašli s nevjericom da itko u takvim uvjetima živi.
- Dugo traje naša prica. Licim li vam ja na majmuna!? Ne. Ali, prave me majmunom, rekao nam je g. Miro Repic kada smo nakon razgledavanja stana sjeli za stol u kuhinji, a supruga Mirjana nas ponudila kavom i sokom. Ispricavala se što je hladno, što nam nad glavama vise elektricne instalacije i najloni, što nema dovoljno svjetla i zbog nereda u prostorijama.
- Što mi možemo uciniti s 1.300 kuna njegove mirovine i uz naše bolesti. Imao je dvije teške operacije glave, a ja cira i maternice. Ne može nam ni sin pomoci koji je podstanar i ima dijete. U ovakav stan ne mogu ni unucicu dovesti, kakav Božic, kakva Nova godina, rekla nam je gda. Mirjana placuci.
"U stan smo uselili 1982. godine. Nismo provalili, pitali smo ondašnju službenicu u gradskoj upravi možemo li useliti i ona je odgovorila da slobodno uselimo, da je zgrada otpisana. Uselili smo i popravljali stan tako da možemo živjeti, ali za popravak krova koji se sada ruši nikad nismo imali. Supruga je radila u Tvornici stakla, a ja u Puljanci kao transportni radnik. Zbog problema s kralježnicom 1990. sam otišao u invalidsku mirovinu, a supruga je nakon 17 godina rada dobila otkaz u tvornici. S liste nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje su je izbrisali jer nije mogla prihvatiti raditi sezonski u turizmu jer se razboljela", pocinje pricati gospodin Repic.
"Zatražili smo pomoc Grada, bili na listi za najam gradskih stanova, a kada su nam obecali da ce nam popraviti krov, rekao sam da mi neki drugi stan ne treba. Ostat cu ovdje. Medutim, od prikupljanja ponuda za popravak krova u 1999. godini do danas nije se odmaklo."
O dugogodišnjoj neucinkovitosti gradske administracije da sanira krov na zgradi u svom vlasništvu svjedoci obimna dokumentacija i korespondencija koju nam predocuju Repici. Još 1997. godine obratili su se za pomoc Uredu predsjednika Republike, pomoc su tražili i od gradonacelnika Pule i istarskog župana. Obecanja su stizala od svih gradonacelnika Pule, a više su puta posjetili i sadašnjeg gradonacelnika, Borisa Miletica.
- Ništa nam nije obecao, ali ni pomogao. Dvadeset godina smo na listi za gradski stan. Ovo nam se svaki dan može srušiti. Ako je stan njihov, neka poprave. Nudili su nam ga na otkup, ali niti imamo novac za otkup, niti za popravak krova. Sada nam govore da smo bespravno u stanu. Cekaju li da umremo ovdje, rekla nam je dok nas je ispracala po mracnom hodniku Mirjana Repic.