Drugi dio zimskog ciklusa Grill peace uniteda poceo je u subotu u oštariji Ferlini u Savicenti, gdje je ovog puta ekipa iz Šikuti machinea ugostila Vesnu Požgaj Hadži, njezinog sina Sama i ?anina Božica.
Novigradski umjetnik i slikar ?anino Božic za ovu je prigodu postavio instalaciju koju je nazvao "Putna galerija". Radi se o maketi prostora u kojem su izloženi minijaturni eksponati, a to ujedno objašnjava naziv instalacije, za koju autor kaže da je jednostavno možeš staviti u auto i odvesti kamo god treba.
Najveci dio subotnjeg Grilla protekao je u razgovoru Marija Bencica s Vesnom Požgaj Hadži i njezinim sinom Samom. Požgaj Hadži ugledna je lingvistkinja, sveucilišna profesorica na Odsjeku slavistike Filozofskog fakulteta u Ljubljani i višegodišnja suradnica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Puli, stoga je jedna od najavljenih tema trebala biti jezicna situacija u novonastalim državama bivše Jugoslavije.
No, za tu temu nije bilo previše vremena jer su Vesna Požgaj Hadži i Sam Hadži svojim pricama i projekcijom slideova okupljeno mnoštvo poveli na putovanje koje se ne može naci ni u jednom turistickom prospektu - od udaljenog Darwinovog otocja Galapagos preko mongolske prijestolnice Ulaanbaatara sve do najzatvorenije i najizoliranije države svijeta Sjeverne Koreje.
Naime, Požgaj Hadži je sa svojim suprugom Sašom proputovala gotovo cijeli svijet, a njihov sin Sam s njima je odlazio na putovanja dok je još bio u pelenama. Putovanja na koja se ne odlucuju obicni turisti ili putnici dio su njihove obiteljske tradicije koja oblikuje njihov pogled na svijet.
- Covjek zapravo putuje od rodenja. Osim što imaju edukativnu svrhu, putovanja utjecu na naša razmišljanja i oblikuju stavove prema ljudima, novcu itd. Putovanja nikad nismo planirali, zapravo na licu mjesta odlucimo kamo idemo. Kod takvih putovanja važno je ne previše planirati, nego jednostavno ostati tamo gdje vam je lijepo.
Takoder, što manje opreme uzmete, to vam je lakše, objašnjava Požgaj Hadži, kojoj je prvo veliko putovanje bilo ono na radno mjesto u Peking 1979. godine. Tamo je upoznala svog supruga, koji je iz Ljubljane u Kinu došao na motoru. Par je zatim proputovao južnu Kinu i Tibet, uslijedila su putovanja u Mongoliju, Sjevernu Koreju, na Filipine, u Indoneziju i Maleziju te povratak u Ljubljanu, gdje se 1985. rodio Sam.
S nepunih godinu dana Sam je s roditeljima vec otputovao na Bali, a tijekom iducih godina obitelj je posjetila južnu Indiju, Galapagos, džungle Ekvadora, unutrašnjost Sibira i otok Sulawesi, na kojem im je u sjecanju ostao okus jegulja, koje se tamo jedu poslužene u bambusu.
- Na putovanjima smo zaista jeli svašta, od svilenih buba, jegulja, zmija... Najbolje je jesti ono što jedu ljudi koji tamo žive, tako sigurno necete pogriješiti, objašnjava Požgaj Hadži.
Ljubav prema putovanjima Saša i Vesna prenijeli su i na Sama, studenta biokemije, koji je na prvo vece samostalno putovanje krenuo još kao gimnazijalac. S nekoliko prijatelja skupio je novac i kupio ladu nivu, s kojom je odlucio proputovati daleke centralnoazijske "stanove" - Kazahstan, Turkmenistan, Tadžikistan, Uzbekistan i Kirgistan.
- Na put smo uzeli punjene paprike, umak basilico i pire krumpir u prahu. Putovanje je to od 10.000 kilometara, trajalo je mjesec i pol, a potrošili smo ukupno samo 1.500 americkih dolara. Iako te zemlje slove kao opasne i nesigurne, tijekom putovanja nismo doživjeli ništa neugodno.
Zapravo su nam se najneprijateljskijima ucinili Ukrajina i ruski policajci, govori Sam, koji je na putovanju posjetio legendarne gradove na Putu svile poput Bukhare i Samarkanda, gdje se zbog lade koja se cesto kvarila sprijateljio s lokalnim mehanicarima. Posebno zanimljiv bio je Samov opis povratka iz Kazahstana u Ljubljanu.
- Nismo se htjeli vracati ladom jer bi predugo trajalo, stoga smo se vratili avionom. Ladu smo pustili u gradu Alma Ata, a prije toga smo na internetskim forumima potražili ima li netko tko je zainteresiran da tu istu ladu iz Alma Ate doveze u Ljubljanu.
Na naš oglas javio se profesor s kojim smo se susreli u Kazahstanu i koji je ladu sretno dovezao u Ljubljanu, objašnjava Sam te dodaje da u planu ima putovanje u Sudan, no realizirat ce ga kad se u toj zemlji malo smire politicke tenzije.
Nakon razgovora sa Samom uslijedio je glazbeni dio, za koji je bio zadužen Noel Šuran, dok su u gastro-dijelu veceri okupljeni imali prilike kušati raviole in bianco.