U Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu otvorena je izložba "Drugo sjećanje", koja je izvorno realizirana u zagrebačkoj HDD galeriji u travnju ove godine. Na izložbi su predstavljeni radovi sljedećih autora: Ivana Benussija, Barbare Blasin, Damira Bralića & Aleksandra Kovača, Katarine Duda, Damira Gamulina, Ante Filipovića Grčića, Igora Grubića, Mirka Ilića, Sanje Iveković, Davida Kabalina, Zlatka Kopljara, Dejana Kršića, Borisa Ljubičića, Tonke Maleković, MAZ, Nike Mihaljevića, Petre Milički, Negre Nigoević, Matije Raosa, Vladimira Straže, studija Božesačuvaj (Albino Uršić, Boris Kuk), Saše Šimprage, Nedjeljka Špoljara, Tria Sarajevo (Bojan Hadžihalilović, Dalida Hadžihalilović, Lejla Mulabegović Hatt), Katarine Zlatec, Željka Zorice. Kustosi izložbe i autori izbora radova su Barbara Blasin, Marko Golub, Aneta Lalić, a prema izvornoj koncepciji Barbare Blasin i Anete Lalić.
Izložba predstavlja dizajnerske, ali i umjetničke radove koji tematiziraju kulturu sjećanja, odnos prema civilnim žrtvama ratova, antifašizmu i povijesti ratnog nasilja. Dizajn i umjetnost ovdje su izravno dovedeni u vezu s etičkim odnosno načelnim pitanjem kako se sjećamo i kako shvaćamo našu modernu povijest, konkretno što nam znače: holokaust, genocid, civilne žrtve rata, ideološki protivnici, Drugi svjetski rat, rat na području bivše Jugoslavije devedesetih te odnos kolektivnog i individualnog identiteta. Zajednički nazivnik radova je kritičko promišljanje ne samo o onome što se u povijesti dogodilo već i o današnjem odnosu institucija i društva prema tim događajima.
- Radovi na izložbi "D(r)ugo sjećanje" istražuju kreativni potencijal vremena i mjesta, memorije i zaborava. Ovi oblici vizualne komunikacije propituju dominantne režime memorije kroz stvaranje prostora unutar kojeg analiziraju povijesno-društvene odnose, ali i zamišljaju nove budućnosti i zajednice. Prizivajući u fokus unutarnje i vanjsko kretanje memorije pomoću plakata, medija oglašavanja i javnih intervencija, autori nam otkrivaju nedovoljno istražen odnos između utjelovljene i zajedničke memorije u kojem "ranjena mjesta" postaju mobilna, porozna i utjelovljena u kontekstu iskustva, ali istovremeno i povezana sa sadašnjim mjestima, vremenom i ljudima, ističe Sandra Uskoković u tekstu koji prati izložbu. (B. Ć. J.)