Gostovanje Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik s predstavom "Kontrakcije" autora Michaela Bartletta u režiji Nenni Delmestre upriliceno je u cetvrtak navecer pred malobrojnom publikom u pulskoj kazališnoj kuci.
U toj kratkoj predstavi, koja traje nešto manje od sat vremena, uz prilicno jednostavnu scenografiju, rijec je o nehumanosti korporacijskog kapitalizma i neoliberalizma u kojem je privatni život zaposlenika potpuno u rukama korporacije za koju rade. Ovdje je to zadiranje u privatni život, taj bigbrotherovski nacin kontroliranja prešao je sve granice i pretvorio se u krajnje opasan i ekstreman slucaj.
Vrlo dobre Oriana Kuncic (oštra, bezosjecajna šefica) i Matea Elezovic (mlada zaposlenica) uvjerljivo su interpretirale tu dramu koja pokazuje gubitak svake emocije, strasti, svake trunke dobrote.
Emma, zaposlenica velike korporacije vida se s Darrenom, kolegom s posla. No, uvjete njihove veze ne odreduju oni sami, nego menadžerica "zabrinuta" za njihove financijske rezultate te na surov nacin sprjecava svaki pokušaj emotivnog života.
Emocije su tu prikazane kao nešto što može umanjiti efikasnost na poslu te stoga korporacija odlucuje preuzeti kontrolu nad životima uposlenika.
Matea Elezovic utjelovljuje mladu ženu koja je najprije sretna što radi, a zatim ocajna što joj korporacija oduzima muža, ljubav i život, a na kraju je slomljena kada joj umire dijete.
Sve do tada glumica se krece uvijek istom putanjom po pozornici, uvijek radeci iste pokrete. No, tada prihvaca ici kod tvrtkinog psihijatra te na neki nacin postaje i sama robot. Osmijeh joj se polako vraca, ali to nisu emocije koje iz nje progovaraju, vec svojevrsni diktat.
Prica je to o suvremenom, sveprisutnom, ne više fenomenu, nego stvarnom životu radnog dijela planeta ma gdje bio, prica o tome kako korporacije naprosto jedu svoje zaposlenike.