Treći međunarodni znanstveni skup "Socijalizam na klupi" održan je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, a kao temu ove godine imao je temu "Komunisti i komunističke partije: politike, akcije, debate". Organizacijski odbor činili su stalno zaposleni nastavnici nekoliko sveučilišnih sastavnica, udruženi u Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, te vanjski suradnici koji su doktorandi i volonteri. Ukupno ih je osam sudjelovalo u organizaciji i to Lada Duraković, Boris Koroman, Andrea Matošević, Chiara Bonfiglioli, Anita Buhin, Igor Stanić, Saša Vejzagić i Igor Duda.
Sveučilišna potpora
Ovo je već treći dvogodišnji skup "Socijalizam na klupi" u nizu i na svakome je bilo po stotinjak sudionika. Sveučilišna i potpora sastavnica sastoji se u prostoru i tehnici te stalnoj podršci prorektorice za znanost prof. dr. sc. Elis Deghenghi Olujić. Financijsku potporu dobili su od njemačke zaklade Rosa Luxemburg Stiftung i njezina ureda za jugoistočnu Europu. Za samog trajanja skupa od velike je pomoći bila vrijedna ekipa studentica i studenata povijesti.
- Organizacija je uspješno obavljena. Što se tiče znanja i duha sudionika, moj je dojam da je ovogodišnji skup otišao korak dalje u ozbiljnosti, sadržajnosti i fokusiranosti na temu, kaže Duda.
Tjedan prije skupa na popisu je bilo stotinjak sudionika – izlagača, moderatora i pozvanih predavača – sa sveučilišta i instituta iz petnaestak zemalja. Bilo je nešto odustajanja posljednjih dana, a neki su temu prijavili u paru pa je tijekom skupa u 25 sekcija, istodobno u četiri dvorane, održano više od 70 izlaganja na engleskom, hrvatskom i njemu bliskim susjednim jezicima. Pored toga, u velikoj dvorani održana su dva okrugla stola o recentnim izdanjima: zborniku "Social Inequalities and Discontent in Yugoslav Socialism", koji je objavio britanski izdavač, te zbornika "Stvaranje socijalističkoga čovjeka. Hrvatsko društvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma" i "Socijalizam: izgradnja i razgradnja", koji su izdanje kuće Srednja Europa i pulskog Sveučilišta te su dio Biblioteke CeKaPISarnica.
Tri važna sidrišta programa bila su plenarna predavanja triju uglednih sveučilišnih profesora iz inozemstva. Njihova predavanja dala su glavnoj temi opći kontekst i širi okvir koji se često gubi iz vida pri istraživanju djelovanja jugoslavenskih komunista.
- Na naš skup redovito dolazi najviše sudionika koji se bave socijalističkom Jugoslavijom i on je postao mjesto na kojem se oni upoznaju, ponovno susreću, umrežavaju i dogovaraju suradnju. Na posljednja dva skupa vrata smo otvorili prostoru širem od Jugoslavije i dobro je da dolaze kolege s temama iz povijesti Čehoslovačke, Njemačke Demokratske Republike, SSSR-a i drugih zemalja ondašnjih hladnoratovskih blokova, objašnjava Duda.
Radilo se usporedno u četiri dvorane pa su sudionici bili raspršeni, ali mjesto zajedničkog okupljanja bili su okrugli stolovi i plenarna predavanja. Taj dio programa u velikoj dvorani imao je najviše publike - sudionika, studenata i drugih gostiju jer je bio otvoren i široj javnosti. Među pozvanim predavačima, Stephen A. Smith sa Sveučilišta u Oxfordu govorio je o odjecima i naslijeđu Oktobarske revolucije, naglašavajući povremeno prijeporna pitanja emancipacije žena, oblikovanje nacije i antiimperijalizam. Jens Gieseke iz Centra za suvremenu povijest u Potsdamu analizirao je istočnonjemačku partiju kao društveno-kulturnu zajednicu sa svojim praksama, vrijednostima, značenjima i moći. Pavel Kolář s Europskog sveučilišnog instituta u Firenci govorio je o kretanjima na ljevici u Europi od 1968. do danas.
Globalni okviri
Kako ističe Duda, rasprave u velikoj dvorani bile su staložene te postavljene u europske i globalne okvire no rasprave po sekcijama u manjim dvoranama, znale su biti burne i to redovito kada je riječ o pitanjima iz povijesti Jugoslavije.
- Naime, na sekcijama je riječ o konkretnim istraživanjima pa se oko takvih specifičnih pitanja može razviti živa rasprava. Nisam mogao biti u više dvorana odjednom, ali iz svojega praćenja konferencije izdvojio bih raspravu u sekciji o djelovanju Saveza komunista u Jugoslaviji 1980-ih. Na temelju izlaganja kolega Steve Đuraškovića, Marka Grdešića, Tomislava Branđolice i Borisa Moskovića razvila se diskusija o izgradnji socijalističkih nacija i nacionalizmu u Jugoslaviji te načinu na koji je Slobodan Milošević krenuo putem političkog uspona. Nažalost, raspravu je u njezinom punom zamahu trebalo prekinuti kako bi s radom mogla započeti sljedeća sekcija, kaže on.
Od predavanja Duda ističe i sekcije koje su unijele međunarodnu notu, koje su otvorile prostor za usporedbu Jugoslavije i drugih zemalja te one koje su se bavile ekonomskim temama. Kako kaže, potonje na njihovim dosadašnjim skupovima nisu do sada bile toliko zastupljene što je odraz zanemarenosti ekonomske povijesti u istraživanju jugoslavenskoga socijalizma.
- Neka ekonomska pitanja se sada prvi put otvaraju novim metodološkim alatima koja pruža historiografija. S obzirom da su već neko vrijeme aktualna pitanja oko Industrije nafte INA, zanimljivo je vidjeti na koji je način ona poslovala u socijalizmu te kakav je bio odnos unutar i između partijskih, menadžerskih i tehnomenadžerskih krugova ili kako su se poduzeća snalazila u prostoru između radničkog samoupravljanja i međunarodnog poslovanja. O jednom segmentu tih odnosa govorio je, primjerice, doktorand Saša Vejzagić, kaže Duda, no to nije sve pa misli kako su za javnost moga biti zanimljiva i pitanja odnosa crkve i partije, sukoba Tita i Staljina ili pak osobne i intelektualne povijesti istaknutih komunista. "Novi vrijedni doprinosi tu su sigurno i dalje mogući, ali pokazuje se da su do sada izvan dosega istraživanja ostajale igre moći u prostoru složenih društveno-ekonomskih odnosa", kaže.
Brojni sudionici
On napominje i da skupovi s velikim brojem sudionika teško mogu iznjedriti konkretne zaključke, niti je to njihov cilj, jer ne donose deklaracije ni preporuke.
- Ono što ovakvi skupovi mogu dati su prilika za upoznavanje i umrežavanje te slika stanja istraženosti i interesa u zastupljenim znanstvenim disciplinama. Naime, jednim su dijelom motiv za temu ovogodišnjega skupa iz naše serije bile obljetnice povezane sa stoljećem Oktobarske revolucije, godišnjicom osnivanja Komunističke partije Hrvatske i Titova preuzimanja Komunističke partije Jugoslavije ili čak stoljećem i pol Marxova "Kapitala", kaže Duda i napominje da te obljetnice nisu tu radi svečanog obilježavanja, već kao motivacija za poticanje istraživanja onih tema kojima znanost nije posvetila dovoljno pozornosti. On podsjeća da je posljednji pregled povijesti SKJ objavljen daleke 1985. i to bez popratnog znanstvenog aparata.
- Postoje novije monografije o pojedinim aspektima djelovanja jugoslavenskih komunista, no to nije dovoljno. Neke su teme obrađene, nekima se na neko vrijeme možda ne bi trebalo vraćati jer su za sada apsolvirane. Sveobuhvatna monografija o povijesti SKJ nije cilj ovoga skupa, ali poneki korak na području objavljivanja mogao bi biti napravljen, smatra on.
Tema komunizma, komunista i komunističkih partija je nešto što nije tako daleko, mnogi se još sjećaju tog razdoblja, no to izgleda da nije utjecalo na objektivnost predavača. Uostalom, kako kaže Duda povjesničari imaju sve manje problema s povijesnim odmakom jer je poznato da se interpretacije događaja i procesa mogu mijenjati te da ovise o vremenu u kojem nastaju. Duda napominje da povjesničar nije hladno objektivno računalo, no ipak je važno da se ne "pregrije".
- Sve kad bi povijesni odmak i bio problem, u našim je krajevima jednostranačje prekinuto pripremama za izbore 1990. i ta je godina dovoljno daleka. Mladim istraživačima još i dalja, ističe.
No, koliko mlađe generacije zanima ta tema?
- Posljednjih 70 godina povijesti nesumnjivo je razdoblje koje istraživačima ostavlja najveću količinu najraznovrsnijih povijesnih izvora: službeni arhivski spisi, razne publikacije, novine, fotografije, zvučni i filmski zapisi. U tom razdoblju nastaje i sva danas poznata znanstvena produkcija na čije se starije naslove u istraživanju valja osloniti, a tu su i sjećanja živih svjedoka vremena. Pred nama su oceani povijesnog materijala i zbog svega toga suvremena povijest zahtijeva više istraživača od bilo kojeg starijeg razdoblja. Velik je broj studenata doktorskih studija u Hrvatskoj i inozemstvu koji istražuju djelovanje komunističkih vlasti i socijalističkih sustava. Interes je posljednjih petnaestak godina postojano visok. Postoji i među studentima preddiplomskih i diplomskih studija, a u konkretnoj situaciji može varirati od jedne do druge akademske godine. Nitko od njih nema osobnih iskustava iz razdoblja socijalizma, a stajališta su im oblikovana obiteljskim nasljeđem, školskom nastavom povijesti, društvenom sredinom, medijima i aktualnim političkim prilikama. Studij je mjesto na kojem sve to moraju sudariti sa znanstvenom literaturom. Neka se ranija stajališta studenata pritom raspadaju, neka dopunjuju i postaju slojevitija.
Kako kaže Duda, dnevna politika se nije uplela na neko od predavanja, odnosno rasprava iako je ponegdje je malo zaiskrilo, no on ne smatra da je to posljedica dnevne politike.
- Znanstvenici su ljudska i politička bića, kao građani i osobe imaju svoja politička uvjerenja, ideje i vrijednosti do kojih drže i nije moguće to izbrisati iz sebe pri istraživanju. Pri pisanju može se pokušati vagati, ali u usmenoj raspravi često za to nema vremena. Sastav sudionika skupa bio je posljedica otvorenoga poziva. Moguće je da nam neki radije dolaze i da nas neki radije zaobilaze, a to može utjecati na kvalitetu i intonaciju rasprava. Međutim, skup je sada već široko poznat i poziv do svih dopire, a sastav sudionika sigurno nismo oblikovali s namjerom organiziranja ili sprečavanja ideoloških dvoboja, zaključuje Duda. (Mladen RADIĆ)i