Upravo je iz tiska izašla peta knjiga buzetskog diplomiranog inženjera agronomije Danila Cerovca iz novije povijesti Istre "Prvoborci Istre. Organizatori narodnog ustanka u Istri 1941.", posvecena 60. godišnjici oslobodenja i pobjede nad fašizmom. Knjiga se uvjetno može podijeliti u dva dijela. Prvi, u kojem, uz proslov i uvod, autor obraduje prilike u Istri izmedu 1918. i 1941., prilike u prostoru Jugoslavije i svijeta 1941., kao i u prostoru Hrvatske, gdje se posebno osvrnuo na istarski internat, njegove dake i studente u Zagrebu, rasadnik prvoboraca Istre 1941. U drugom dijelu iznosi životopise osamnaestorice prvoboraca Istre.
Sadržaj se temelji na autorovom kompleksnom poznavanju literature te osobnom memoarskom zapažanju i propitivanju suvremenika tih dogadanja. Tako su oblikovani životopisi osamnaestorice prvoboraca koji su bili medusobno povezani i koje je zbližila ista sudbina. Njih je vodio humani ideal za slobodom i ljudskim dostojanstvom. Cerovac je opisao i njihovu užu i širu obitelj, ljudsko ishodište, vrijednosti na koje su usmjeravani, životne prilike i ozracje u kojem su živjeli. Važan je to doprinos životopisu Oskara Kovacica, Ernesta Arbanasa, Slavomira Cerovca, Ivana Cerovca, Antuna Antica Prodana, Ive Cerovca, Milana Sirotica, Danila Fakina, Frane Sironica, Petra Radoševica, Karla Deprata, Alojza Romana Vitasovica Miloša, Vazmoslava Zenzerovica Šijora, Antona Privrata, Antuna Gaberšnika, Srecka Štifanica, Mihovila Drašcica i Antuna Mirka Mauše.
Knjiga ukazuje na to da je pokretace oslobodenja Istre 1941. vodilo i ukupno politicko i humano narodno nasljede još od vremena biskupa Jurja Dobrile, zapravo vremena Hrvatskoga narodnog preporoda. Jasno pokazujuci izvorišta antifašistickog i nacionalnooslobodilackog pokreta i povezanost sa svojim prirodnim bližim i daljim hrvatskim zaledem. U knjizi je Cerovac opisao prilike kada se potpalio nacionalnooslobodilacki plamen konacnog oslobodenja Istre. Kada se otvorio put prema pazinskim odlukama Okružnog narodnooslobodilackog odbora za Istru, koji je 13. rujna 1943. proglasio sjedinjenje Istre s Hrvatskom. To je bila odluka svih društvenih slojeva Istre od seljaka do ucenih ljudi, svecenika i politicara. Bila je to svjesna odluka svih antifašista Hrvata i Talijana Istre snažno naslonjena na djelovanje i težnje istarskih Hrvata ranijih generacija te na pokretace oslobodenja Istre 1941., u što su oni ugradili svoja nastojanja. Odlucno noseci i svoju odgovornost, svoje ljudsko i narodno dostojanstvo, doprinoseci trajnom rješenju hrvatskoga nacionalnog pitanja u Istri.