Zanimljivo, kad se za stolom nadu književnici, povjesnicari, sociolozi i
antropolozi, rasprava o slovensko-hrvatskim odnosima tece po starom
receptu: pa mi smo sve vec riješili, znanost (ona prava, objektivna kad i
ako postoji) nema tajni, o nama se sve zna.
Pocetkom 2009. godine povijesni instituti iz Kopra i Rijeke uprilicili su znanstveni simpozij posvecen hrvatsko- slovenskim odnosima te ponudili zanimljiv i bogat interdisciplinarni pristup, jedini moguci s obzirom na problematiku i složenost povijesnih mijena i gibanja. Dvije godine kasnije, pod uredivackom palicom dvojice istaknutih povjesnicara i znanstvenika - Darka Daroveca iz Kopra i Petra Strcica iz Zagreba, odnosno Rijeke - rezultat tog simpozija smješten je u debelu knjigu s dvojezicnim (slovensko-hrvatskim) naslovom "Slovensko-hrvaško sosedstvo; Hrvatsko-slovensko susjedstvo".
Iz naslova razvidne su tek jezicne nijanse pa je Petar Strcic tijekom sinocnjeg predstavljanja knjige u Kopru podsjetio da je njegova mati kada je s Krka dolazila njemu u posjet u Zagreb slušala i gledala slovensku televiziju uz napomenu: "Pa to je naš jezik s Bodulije". Dodaje Strcic da je Ante Starcevic govorio za Slovence da su to u biti i suštini alpski Hrvati pa je raspalio po povijesnim primjerima vulgarnog posezanja za tudim teritorijem, kako sa slovenske tako i s hrvatske strane.
- Imao sam priliku slušati natezanja o tome tko je suveren na nekoliko hektara šume u Gorskom kotaru. Time se današnja politika bavi i svakodnevni je kruh odredenih politicara, dok je povijest daleko složenija, bogatija, humanija i, ono što je najbitnije, u tancine proucavana i zapisana na temelju arhivske grade koja jedino odreduje rad povjesnicara, veli Strcic.
Bivši slovenski veleposlanik u Zagrebu Milan Orožen Adamic (od 2005. do 2009. godine), koji je uz Milana Rakovca i Darka Daroveca predstavio knjigu, priznao je pošteno da je cijeli niz podataka sadržanih u toj knjizi nepoznat djelatnicima i visokim dužnosnicima slovenskog ministarstva vanjskih poslova, koji ocito govore nepripremljeno jer ne citaju. Kad bi citali i usavršili složenu problematiku slovensko-hrvatskog višestoljetnog suživota i prožimanja, sve bi lakše prolazilo.
Orožen je - uz suglasnost i naklonost Rakovca, Strcica i Daroveca - ustvrdio da arbitražni postupak koji ce ubrzo krenuti nece donijeti ništa dobroga jer teško da ce jednako zadovoljiti jednu i drugu stranu. Bivši veleposlanik i slovenski akademik misli da valja sacekati i docekati nove trzavice i sukobe, da se stvar oko granica, nažalost, može dodatno zakomplicirati.
Toga su svjesni i Rakovac i Strcic, koji su dodali da je jedini nacin rješavanja problema razgovor i samo razgovor, jer povijesnih i kulturnih dodirnih tocaka ima napretek. Strcic je podsjetio sve nazocne na opasnost revidiranja ugovora koje je bivša Jugoslavija (kraljevska i Titovska) potpisala s Italijom - od Rapalskog ugovora do Pariškog mirovnog ugovora - jer bi to probudilo talijanski nacionalizam i iredentizam koji i dalje tinja.
Rakovac je podsjetio i na neucinkovit rad raznih slovensko-hrvatskih državnih komisija koje nisu do sad obavile posao, vec su stale na pocetku ili na pola puta zbog, najcešce, grubog nasrtaja politike na struku.
Dakle, knjiga o hrvatsko-slovenskim odnosima, koja sadrži radove 19 vrsnih strucnjaka, na raspolaganju je svima pa i politicarima i diplomatima. Nakon Kopra ona ce biti predstavljena u Rijeci, a poželjno bi bilo da se to dogodi i u Zagrebu i Ljubljani. (Elio VELAN)