O Danteu, Ascoliju i Monicelliju kroz jezično pitanje

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

U Tjednu talijanske kulture, Generalni konzulat Italije u Rijeci, pulsko Sveučilište Jurja Dobrile, pulska Zajednica Talijana te pulska podružnica udruge "Dante Alighieri" na Filozofskom fakultetu organizirali su predavanje prof. Filippa Salvatorea naslovljeno "Manzoni, Ascoli e la questione della lingua nel secondo Ottocento inserita da Mario Monicelli nel film 'I compagni'" (Manzoni, Ascoli i pitanje jezika u drugoj polovici 19. stoljeća u filmu Maria Monicellija 'Drugovi'".

Talijanska komedija

Salvatore predaje talijanski jezik na sveučilištu u Kanadi, a prije samoga predavanje prikazan je kratki video Enrica Brignanija o raznim vrstama izgovora talijanskog u Italiji.

Nakon toga je predavač Salvatore kazao da je Manzoni jedan od najvećih talijanskih romanopisaca, a Graziadio Isaia Ascoli otac glotodidaktike. Mario Monicelli (1915.-2010.) jedan od najpoznatijih je redatelja takozvane talijanske komedije, odnosno commedia all'italiana, gdje se komične epizode izmjenjuju s onim tragičnim.

Salvatore je istaknuo da je pitanje talijanskog jezika jako složeno te da je nemoguće tu dati jedinstven dogovor na pitanja što se s jezikom dešavalo kroz godine. Osvrćući se na Pietra Bemba, te potom na jezik Dantea, Petrarce i Boccaccia, kao i na srodnost kinematografskog jezika i onog književnog, naglasio je da je model književnoga jezika koji je presudno utjecao na naredna stoljeća postavio Firentinac Dante Alighieri (1265.-1321.).

Potom je bilo govora o tome kako je Manzoni romanom "Zaručnici" reprezentativnim talijanskim povijesnim djelom uz ljubavnu priču protagonista, prikazao i na određen način povijesno iskustvo talijanskog naroda.

Taj je roman prije imao naslov "Fermo i Lucia", no prošle su godine i godine do objave novog izdanja romana pod nazivom "I promessi sposi" (Zaručnici), jer je trebalo dobro "počistiti" i srediti jezik.

Složena problematika

- Pitanje jezika nije samo individualno, a Manzoni je tražio da se talijanski jezik oblikuje iz fiorentinskog, dok je Graziadio Isaia Ascoli imao drukčije ideje o talijanskom jeziku, promatrano s drukčijeg gledišta, a tražio je i da se valoriziraju dijalekti u stvaranju talijanskog književnog. No, i verizam je odigrao svoju ulogu u oblikovanju jezika, istaknuo je Salvatore, koji se osvrnuo i na djelovanje pojedinih redatelja te na način kako su utjecali na talijanski književni jezik i dijalekt kroz godine.

U tome je posebno važan Mario Monicelli, gdje dolazi do te simbioze dijalektalne komponente s onom književnom i gdje je na trenutke prisutan jedan originalan jezični trenutak. U filmu "I compagni" (Drugovi), koji je uz "La grande guerra" (Veliki rat) njegov najpoznatiji, radnja je usredotočena na tekstilnu tvornicu i štrajk radnika, kada traže da im se radni dan smanji s 14 na 12 sati, i gdje se, upoznavajući protagoniste, upoznaju i dijalekti, posebice onaj iz regije Abruzzo.

- Monicelli u ovome djelu donosi vjerodostojan prikaz govora s kraja Ottocenta i evoluciju talijanskog jezika, naglasio je Salvatore.

Bilo je govora ukratko i, što se tiče jezične komponente,

o poznatom redatelju Luchinu Viscontiju, potom o redateljima kao što su Lina Wertmuller, Ermanno Olmi, posebice o djelu "L'albero degli zoccoli" gdje dolazi do izražaja jezični registar iz okolice Bergama, a spomenut je i Fellinijev "Amarcorda". Naravno, nije se moglo ne spomenuti jednog od najpoznatijih talijanskih komičara, Totoa. Dakako, uz Monicellija spomenut je i čuveni redatelj Pietro Germi.

Nazočne su pozdravili predstojnica Odsjeka za talijanske studije Odjela za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije Eliana Moscarda Mirković, vicekonzul Massimo Broglia te Antonia Blasina Miseri, predsjednica podružnice u Goriziji Međunarodne udruge za promicanje talijanskog jezika i književnosti "Dante Alighieri". (Vanesa BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter