O cijeni maslinovog ulja: talijanski primjer

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Pošto ulje, pitali su Vodnjanca. - Po 120 kuna litra, ali to vam je ekstradjevicansko ulje, odgovara Bumbar. - Dobro, ali imate li možda ono razj…. po 60 kuna, pita gospoda. - Nema, sva su ekstradjevicanska. Stari vic oslikava pricu oko cijene i kvalitete ove zdrave tekucine po kojoj su Istrani sve poznatiji, i ne samo kod kuce.

Da je kakvoca istarskog maslinovog ulja izuzetna, potvrduju i u županijskom Zavodu za javno zdravstvo, koji svake godine obavlja analizu mnoštva uzoraka. Od tisucu uzoraka ulja gotovo sva su ekstradjevicanska, a tek je nekoliko djevicanskih, što je još uvijek kvalitetno.

Kvaliteta ulja zadnjih desetak godina znatno je odskocila, ali što je s cijenom? Pod nos se Istranima gura cinjenica da Talijani svoje kvalitetno ulje ne prodaju po tako visokoj cijeni kao Istrani, no s tom ce se tvrdnjom složiti samo dio maslinara. Kakvoca ulja koje se u Italiji prodaje za sedam do deset eura vrlo je upitna.

Ispod deset eura teško se može naci dobro maslinovo ulje. Oko te granice slažu se gotovo svi poznavatelji i strucnjaci koji se bave maslinarstvom, uz opasku da je rijec o maslinovom ulju koje ulazi u veliku distribuciju i nije vezano za odredeni teritoriji.

U talijanskim supermarketima ima i ekstradjevicanskih maslinovih ulja koja prilikom tjednih promidžbi raznih proizvoda stoje izmedu 20 i 30 kuna. Rijec je o maslinovom ulju koje u ogromnim kolicinama stiže najcešce iz Španjolske ili Tunisa te od ostalih velikih proizvodaca maslina i maslinovog ulja na Mediteranu koji trguju po nevjerojatno niskim cijenama.

Ulje ulazi u industrijske pogone i obraduje se tako da udovoljava standardima talijanskog tržišta. Prema standardima za maslinovo ulje granica kiseline, primjerice, ne smije prijeci prag od 0,8 posto. Zakonska granica je utisnuta na poledini etikete, a pokraj nje i stvarni postotak koji je nekada na samoj razini tolerancije, odnosno krece se od 0,7 do 0,75.

Primjera radi, za 36 kuna možete dobiti maslinovo ulje koje na poledini ima utisnut podatak o 0,5 posto kiseline (pravo maslinovo ulje poput istarskog ima oko 0,2 posto kiseline).

Zakon je poprilicno liberalan, dozvoljava manipulaciju te talijanski maslinari tvrde da bi ga trebalo pooštriti, no uzalud. Dakle, niska cijena je rezultat industrijskih racunica velikih talijanskih proizvodaca koji crpe sirovinu diljem Mediterana, raspolažu velikim skladištima i mogu plasirati proizvod shodno tržišnim varijacijama.

Valja podsjetiti i na to da velike kompanije koje proizvode i plasiraju na tržište maslinovo ulje puno ulažu u promidžbu, što je suština današnjeg nacina privredivanja i trgovanja. Svako toliko financijska policija otkrije falsifikate maslinovog ulja koji s maslinom nemaju nikakve veze i proizvode se s najrazlicitijim vrstama ulja uz dodatak umjetnih aroma i boja, no tržište je toliko prostrano da ga je teško pratiti.

Inace, kada je rijec o kvalitetnim maslinovim uljima s tocno definiranim i utvrdenim geografskim porijeklom, cijene variraju i, normalno, vece su od prosjeka velike distribucije. Konzorciji proizvodaca koji rade na zaštiti proizvoda odredenog podrucja uspijevaju uz dobru reklamu plasirati proizvode po izuzetno visokim cijenama: radi se o prvoklasnim proizvodima cija se vrijednost dodatno povecava na tržištu upravo zahvaljujuci promidžbi.

Najeklatantniji primjer dolazi iz Toscane gdje se maslinova ulja iz podrucja Chiantija po litri prodaju po 30 i više eura. Prodaje se ulje, ali i ime teritorija koje je svjetski poznato. Nekoliko kilometara niže, u regiji Lazio, maslinovo ulje slicne ili jednake kvalitete (vrlo dobre) može se kupiti kod proizvodaca za dvostruko manju cijenu ili cak jeftinije.

Vrlo je cijenjeno maslinovo ulje iz podrucja oko jezera Garda na sjeveru Italije - tu cijene skacu i preko 40 eura za litru izvrsnog djevicanskog maslinovog ulja. (E. VELAN, J. ORLIC)

I porijeklo maslina na poledini boce

U srpnju 2009. godine u Italiji je stupio na snagu zakon koji odreduje da na poledini svake boce maslinovog ulja mora biti utisnuto i porijeklo maslina i ulja. No, kod maslinovih ulja široke potrošnje po izuzetno pristupacnim cijenama najcešce cete naci opceniti podatak da se radi o ekstradjevicanskom ulju iz zemalja Europske unije.

PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PETKA.


Podijeli: Facebook Twiter