O bubnjarskim metlicama i saksofonu

Vojkan Jocić (M. RADIĆ)
Vojkan Jocić (M. RADIĆ)

Već petu godinu u prostorijama Puhačkog orkestra grada Pule u Rojcu održavaju se besplatne radionice jazza u organizaciji pulske podružnice Hrvatske glazbene unije, pa su tako ove godine kao gosti predavači nastupili Gasper Bertoncelj i Vojkan Jocić.

Na radionicu koju je vodio Bertoncelj došlo je sedam polaznika, a on je pričao o posebnoj tehnici sviranja bubnjeva s metlicama kod kojih je specifično da svaki svirač ima svoju tehniku. "Ljudi uče svirati i svake godine ih ima više zainteresiranih za jazz, svejedno jesu li se zainteresirali preko gledanja koncerata ili takvih radionica. Ima početnika i poluamatera do profesionalaca pa i predavač nastoji prilagoditi program svima", kaže umjetnički direktor radionica Adriano Bernobić.

Jocić, mlad ali vrlo iskusan saksofonist, govorio je o saksofonu u jazzu i polaznike upoznao s poviješću ovog instrumenta, njegovim razvojem i pojavom u glazbi općenito, iako ga ljudi obično vezuju za jazz i popularnu glazbu čiji je dio postao početkom 20. st. Jocić je govorio i orkestralnom sviranju te onom solističkom, virtuoznom koje je krenulo s be bop erom. Tema su bili i zvuk, set upu, odnosno kako netko "složi" svoj instrument, a ne može se izbjeći niti tema improvizacije. Na njegovo predavanje nisu došli samo oni kojima je specijalnost sviranje saksofona već je tu bilo i onih koji su prije svega znani po sviranju drugih instrumenata.

Jocić dolazi iz Koprivnice, magistrirao je na sveučilištu u Grazu 2006. i svirao je između ostalog s Borna Šercar's Jazziana Croatica s kojom je osvojio tri Porina, a samostalno je osvojio i nagradu Status. Sa Šercarom je nastupao u Puli gdje je svirao i s grupom Chui. Osim što ima iskustva kao glazbenik, ima iskustva i kao predavač, a kada ne svira, ne drži radionice ili osvaja nagrade predaje u školi.

Pitali smo ga što je najvažnije što je naučio svih ovih godina bavljenja glazbom i predavanja.

- U principu, konstantno učiš. Tu nema ono "Sad sam naučio i sad to znam". Meni je možda interesantno da nikad ne dođeš do kraja nego uvijek ima prostora da to bude još bolje ili drukčije, samim time jer improvizacija ti daje da dođeš od točke A do točke B raznim varijantama, ali bitno je da dođeš. Fora je u tome da sviraš s različitim ljudima u različitim sastavima i putuješ, vidiš svašta i od svakoga nešto možeš naučiti. Čak niti ne moraš slušati muziku da nešto novo čuješ, informacije su dostupne internetu i drugdje gdje možeš shvatiti nešto novo, kaže Jocić. (M. RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter