Na razne se tematske i interesne sfere osvrnuo Aljoša Pužar tijekom drugog ovogodišnjeg Doručka s autorom čija je gošća bila svestrana antropologinja i intelektualka Svetlana Slapšak.
Ova ugledna znanstvenica predavala je na brojnim sveučilištima u Europi i SAD-u. Radila je kao redovna profesorica za antropologiju antičkih svjetova, studije roda i balkanologiju. Objavila je više od 40 knjiga i zbornika, mnogobrojne studije i eseje, jedan roman i prijevode s brojnih jezika.
Na Pužarov upit je li je istina da se sjećamo samo najgorih stvari, a da najbolje zaboravljamo, kazala je da je dobro pamtiti dobro, a da ona uzrečica pamti pa vrati bi trebala glasiti vrati dostojanstvo. Bilo je govora i o pitanju odgovornosti, aboliciji patrijarhata, te o činjenici da žene u cijelome svijetu uglavnom dobivaju manje plaće od muškaraca. S druge strane, nameće se pak pitanje što je s majkama koje odgajaju ratnike.
Nazočni su mogli saznati da je bilo puno vrsta i valova feminizma kroz godine, i da stalno nešto nije valjalo pa je trebalo promijeniti, napraviti nešto drugo, novo. Spomenut je i feministički puritanizam, kao i teorija zavođenja u tekstu, koja je nekada bila jako aktualna, a potom je potisnuta i zaboravljena, i već više od dvadeset godina nitko to ne spominje.
Slapšek se osvrnula i kako se sve mijenja, i po pitanju načina i poimanja feminizma, granica, svjetova, najprije su bile žene u bikinima, sada u burkinima, a spomenut je i muški feminizam, koji se neko vrijeme navodio, ali onda se prestao spominjati.
Nije izostala niti misao o cenzuriranju ideja, kao i o različitim načinima proučavanja balkanologije.
- Vjerujem u sustav obrazovanja koji je klasičan, kao što su to dobre klasične gimnazije, nakon čijih programa možemo kvalitetno obrazlagati stavove i to zbog gramatike, logike i znanja. Spoj svega navedenog je vrlo važan. Nadalje, kada se govori o Europi, ona nema nigdje neki svoj medij, nema neki europski radio, niti televizija, novine, i upravo zato se govori o izbjeglicama kao o nečemu što izaziva strah. Tako primjerice, rekla je jedna žena u nekoj anketi na televiziji da je majka i da se zato boji izbjeglica, stoga su stvari ozbiljnije negoli se misli, naglasila je ova antropologinja.
Osvrnula se i na činjenicu da, premda se za neke stvari borila protiv bivšeg režima, taj režim je imao jako dobru stvar što je djecu već od malena odgajao da su svi jednaki, a da sada već djeca od šest godina znaju da to nije tako i da postoje nepremostive razlike.
Bilo je govora i o utopiji, kao i o činjenici da neki koji pretrpavaju Facebook raznim životinjicama, jutrićima, noćkasima i ostalima, znaju pisati i najstrašnije o političarima. Osvrnula se i na moć kriptojezika koji je nekada bio jezik kojime se služila određena skupina.
- Nagovorili su me prije četiri godine da otvorim Facebook profil, i tada mi je Facebook bio sjajan, no onda se sve jako promijenilo, vidi se da je taj kriptojezik postao opći jezik, iste formule se koriste u svim kontekstima i jezicima ovoga šireg područja, naglasila je ističući da oni polupismeni ljudi iz ovih krajeva koji se bave nekom trgovinom, govore šest do sedam jezika jer treba znati prodati konja, cipelu, njivu, kuću... (V. BEGIĆ)