U sklopu radionice "Sekunda koja mijenja život", koju Udruga obitelji osoba stradalih u prometu trecu godinu zaredom provodi po pulskim srednjim školama, prvi su put sudjelovali zatvorenici koji zatvorsku kaznu izdržavaju u kaznionici u Valturi jer su skrivili smrt na cesti.
Oni su svoja svjedocanstva u srijedu podijelili s ucenicima trecih razreda Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna. Osim predstavnika zatvorskog sustava, policije i lijecnika Hitne pomoci, u radionici su sudjelovali clanovi udruge te osobe koje su teško stradale u prometnim nesrecama.
- Trebaju se ukljuciti svi koji su sudjelovali u nesrecama. Nažalost, žrtve ne mogu, ali zato su tu njihovi roditelji, ocevici i prvi put oni koji su svojom greškom oduzeli nekom život. Vrlo je bitno da se sazna istina o tome kako je došlo do prometne nesrece jer se samo tako mogu poduzeti prave mjere za suzbijanje tragedija u buducnosti.
O oprostu možemo govoriti ako osoba iskreno kaže istinu o onome što se dogodilo, a ne kada se brani lažima ili samo deklarativno na sudenju izrazi žaljenje da bi dobila nižu kaznu. Obiteljima se sucut treba izraziti nakon isteka kazne, kazao je predsjednik udruge Nebojša Celica.
Ako se projekt pokaže uspješnim, namjera je da slicni razgovori sa zatvorenicima postanu sastavni dio radionica u školama, ali i u autoškolama jer je cilj ucenike i buduce vozace upozoriti na opasnosti u vožnji i senzibilizirati na ostale sudionike i žrtve prometa.
Identitet dvojice zatvorenika koji su pristali sudjelovati na radionici nije otkriven iz razumljivih razloga. Rijec je o mladim osobama kojima je ova tragedija iz temelja promijenila život, a odluka da o tome progovore ne samo pred ucenicima, vec i pred onima koji su u prometu izgubili svoje najmilije, zasigurno nije bila jednostavna.
Iako smo bili pozvani izvijestiti o radionici, na nacin da u potpunosti poštujemo anonimnost zatvorenika, a želja nam je bila istaknuti važnost ovog pilot-projekta, morali smo je napustiti na samom pocetku zbog strogih pravila zatvorskog sustava koja zabranjuju bilo kakav istup zatvorenika u medijima. (M. JERIN)
Bilo je jako emotivno, na kraju smo si pružili ruku
Po završetku radionice Celica nas je izvijestio da je ona bila potresna
za sve sudionike. Jedan od vozaca prometnu je nesrecu skrivio zbog
prevelike brzine, a drugi je bio pod utjecajem alkohola. Mladici su upozorili ucenike da ne misle
pogrešno da su svemoguci jer su i oni smatrali da im se ništa loše ne
može dogoditi. No, dovoljna je bila sekunda da im se život nepovratno
promijeni.
- Zatvorenici su iskreno pokazali da im je žao, kazali su da si oni
sami ne mogu oprostiti, da su ostali bez svega i da pokušavaju živjeti s
tim. Na upit ucenika što misle o visini kazne, odgovorili su da je
pitanje kako se uopce može odrediti primjerena kazna za izgubljen život.
Mi smo ispricali naša iskustva kao roditelji, a oni su rekli da je
njima teško, da ne mogu ni zamisliti kako je tek nama. Na kraju smo si pružili ruku, bilo je jako emotivno, kazao je Celica.
Nada se da ce se ovaj projekt, jedinstven u Europi, nastaviti smatra da bi trebao biti otvorenog tipa da bi poruke pocinitelja
prometnih nesreca i obitelji došle do šire javnosti.