Ima 50 godina, neodoljiva je, uspješna i znaju je u svakoj zemlji svijeta, a tijekom djetinjstva bila je česti gost u našem domu. Bez traga manira "svakog gosta tri dana dosta" sve dok mlađi ženski dio obitelji nije zabranio njezine posjete.
Ako se netko ipak želio družiti s dotičnom damom, trebao ju je zaključati. Ili pojesti u hipu. Očistiti noževe i žlice koji su je dotakli i skloniti od pogleda nas smrtnika koji danima možemo živjeti samo od talijanske Nutelle.
Iako je riječ o običnom čokoladnom namazu (službeno govoreći, namazu od lješnjaka jer nema dovoljno kakaa), Nutella ima svoj dan. Akciju je 2006. godine pokrenula američka blogerica Sara Rosso koja se preselila u Italiju, zajedno s partnerima prikupila je 40 tisuća sljedbenika na Facebooku. Tijekom cijele godine oni pišu, kuhaju, zabavljaju se, ljube i fotografiraju s omiljenim namazom, a posebice na Dan Nutelle 5. veljače.
No, prava priča nije započela u talijansko-američkoj "tvornici odnosa s javnošću" već u stražnjim prostorijama male slastičarnice Alba u pokrajini Piemont nakon Drugog svjetskog rata. Temelje je postavio Pietro Fererro, vrsni slastičar koji je pod svojim imenom pokrenuo tvornicu slatkiša.
Za svoj najbolji recept iskoristio je gianduiu, slatki simbol Piemonta koji se sastoji od lješnjaka i uvozne čokolade: počeo ju je prodavati u tvrdim pločicama sve dok 1951. godine nije stvorio Supercremu, nježniju verziju koja se mogla mazati na kruh i kolače.
Njegov sin je u šezdesetima poboljšao recepturu i počeo je prodavati pod drugim imenom koje je osvojilo svijet. U kratkom roku, Nutella je od ukusne mješavine palminog ulja, kakaa i lješnjaka dogurala do statusa istinskog brenda i postala najpoželjniji slatki proizvod Italije.
Amerika, Australija, Kanada, Novi Zeland i više od 70 drugih zemalja svijeta danas prodaju Nutellu, često proizvedenu u vlastitim zemljama, a za kupce u Hrvatskoj predviđen je namaz iz Poljske. (M. DAMJAN)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU