U jednom zagrebackom dnevniku u utorak je objavljena netocna informacija da je porecko-pulski biskup predvodio hodocašce istarskih vjernika u najstarije hrvatsko marijansko svetište, ono na Trsatu u Rijeci. Kao što je poznato, to hodocašce se dogada u subotu, 3. rujna (biskup Milovan predvodi koncelebrirano euharistijsko slavlje na Trsatu koje pocinje u 11 sati), a biskup Milovan je u utorak viden u Zagrebu i to u pratnji svojega kancelara Ilije Jakovljevica.
S tim u vezi treba napomenuti da don Ilija Jakovljevic, suprotno tvrdnjama medija, nije službeno razriješen dužnosti. Prema informacijama s kojima raspolažemo, iz apostolske nuncijature u Zagrebu jest izvršen pritisak na biskupa Milovana da makne Jakovljevica jer su se njegove izjave smatrale više nego problematicne, ali i uvredljive za Papu, kardinala državnog tajnika Svete Stolice Tarcisija Bertonea, vatikanske dužnosnike, ali i za zagrebackog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanica.
Podsjetimo, na temelju Jakovljevicevih izjava i interpretacija, Bozanic je nazivan veleizdajnikom, suradnikom talijanske iredente, Jocem Vatikancem, mafijašem, otimacem istarskoga teritorija i slicno. Milovan je potom odlucio zamoliti Jakovljevica da za neko vrijeme napusti teren biskupije i da se "stiša". Jakovljevic je otišao, cini se u rodnu Bosnu i Hercegovinu, i od tada se ne oglašava. Ali je u utorak, ponavljamo, viden u Zagrebu sa svojim biskupom. U tom svojstvu, sasvim sigurno, nece dugo pratiti gospodina Milovana. Cini se da su obilazili neke Vladine adrese. U istarskim svecenickim kuloarima spekulira da su bili u Apostolskoj nuncijaturi.
Kako nas izvještava jedan istarski svecenik upucen u odnose izmedu Rima, Zagreba i Poreca, Papin izaslanik u Hrvatskoj, nadbiskup Roberto Casari, telefonom je od biskupa Ivana Milovana bio zatražio da podnese žalbu na rješenje hrvatskog ministra pravosuda Dražena Bošnjakovica kojim je crkvenu imovinu župe Dajla ponovno nacionalizirao, to jest, vratio u posjed države, što je i bilo dogovoreno da ce se uciniti izmedu crkvenih vlasti u Porecu i politickih u Zagrebu.
Biskup Milovan, kako se tvrdi, ne samo da se nije žalio na odluku ministra, vec je nunciju Casariju kazao da on to, po savjesti, ne može i nece uciniti i da za takvo nešto nema podršku svojega klera. Na to mu je nuncij Casari otprilike kazao da ce još razgovarati s nadležnima u Vatikanu, ali da mu se cini da to biskupovo držanje, manje-više, oznacava simbolicno i kraj njegove biskupske službe u Istri. "Žao mi je, gospodine biskupe Milovane, ali cini mi se da se približio kraj vaše biskupske službe", rekao je navodno Casari Milovanu.
Da ce odluka Ivana Milovana da se suprotstavi Vatikanu i samome Papi biti tumacena kao neposluh i kao cin iznevjeravanja povjerenja koje je Sveta Stolica imala u njega kada ga je promovirala u red biskupa, vec je bila protumacena kao uvod u njegovu smjenu ili odlazak. Stoga preostaje samo da biskup Milovan obavi još nekoliko pastoralnih formalnosti, poput predvodenja spomenutog hodocašca na Trsat, ali je sada na njemu da odluci hoce li se sam povuci i izbjeci veci skandal i vecu štetu, zahvalivši se pritom Papi na dosadašnjoj suradnji, ili ce prkositi do kraja cekajuci dan kada ce mu stici pismo razrješenja.
U jednom i u drugom slucaju sasvim je vjerojatno da ce Sveta Stolica odluciti imenovati novim istarskim biskupom nekoga izvan Porecko-pulske biskupije, svecenika ili biskupa iz druge (nad)biskupije, baš kao što je Josip Bozanic s Krka otišao u Zagreb da naslijedi pokojnog kardinala Franju Kuharica ili kada je svecenik splitsko-makarske nadbiskupije Mate Uzinic, najmladi clan episkopata u Hrvatskoj, u sijecnju 2011. postavljen za dubrovackog biskupa. Ivan Milovan vrlo bi vjerojatno mogao biti rasporeden u neku župu. (Drago PILSEL)