Očito je da se legenda o narodnoj princezi, nesuđenoj britanskoj kraljici Diani (Naomi Watts) nastavlja i slijedi one medijske, nažalost žute, zadatosti o materijalu pogodnom za zabavu znatiželjnih čitatelja i dokonih domaćica, a što više odmiču godine od njene tragične smrti u Parizu (31. kolovoza '97.) taj podatan materijal o ženi, majci i kraljici sve više blijedi.
Biografski film "Diana" Olivera Hirschbiegela prepun je laži i obmana, naivnih pokušaja da se jedan mit pomete pod povijesni tepih, a slika na zidu ukrasi vječitim nesretnim osmjehom žene, svjesnim odricanjem od krune (kraljice) i vrlo promišljenom ulogom partijanerice koja želi hladne zidine dvoraca zamijeniti toplim stančićem prepunim neopranog suđa i prašine u zagrljaju ljubavnika. Ako ovome dodamo i to da početak prikazivanja ovog filma u kinima korespondira s najnovijim "materijalima" o tome kako je poginula, koje je ponudila supruga jednog SAS-ovca, koja tvrdi da su je britanski specijalci zasvijetlili u tunelu i da ju je trebalo ukloniti jer je "sramotila" Krunu, jasno vam je da i ovaj film nije slučajna priča.
Gdje se govori o kraljicama i princezama, bajka je neizbježna, pa tako i u ovom filmu koji hoće spustiti mit o nedodirljivom kraljevstvu na londonske ulice, a priču o Diani koju još svježe pamtimo prinijeti na oltar medijske žrtve, redatelj je do te mjere banalizirao i isprofanirao da se u ponekim situacijama čini da je Diana zapravo bila zarobljena Trnoružica koju je razvod od princa Charlesa probudio i spasio, vratio na gradske ulice, u kafiće i zalogajnice, u bolničke čekaonice po kojima se tako samouvjereno kreće.
Što je onda novoga u ovom filmu? Možda oni koji se hrane pričama o Diani iz žutog tiska, kojemu je ona i dalje izvor intriga, znaju više i od samih protagonista iz njenog života. Ali, redatelj na neki način Dodija demistificira kao onoga tko je trebao postati princ i da je zapravo bio samo dobar prijatelj kojim se Diana poslužila da svog pravog žapca-kardiologa učini ljubomornim (oba su Arapi) i tako pokuša jednu shakespeareovsku ljubavnu zavrzlamu s bajkovitim celofanom učiniti univerzalnom neuzvraćenom ljubavi. Kako bilo, Diana sama u zagrebačkom HNK-u ostat će lijepo svjedočanstvo kako smo ušli u EU, a slike Rovinja koji glumi Rimini i Sardiniju, kao i Opatija, u nekoj budućoj mitologiji zasigurno će postati dio života i smrti narodne princeze. (Piše Mate ĆURIĆ)