Režiser Paul Greengrass, kojega pamtimo po "irskoj krvavoj nedjelji", ili ako hoćete po holivudskom serijalu o Bourneu, uhvatio se nedavne biografske priče (iz 2009.) o američkom pomorskom kapetanu kojega su oteli somalski pirati, on je potom sve napisao i dobro prodao, a Tom Hanks odigrao Richa Phillipsa u maniri hrabrih sovjetskih junaka iz doba Brežnjeva, kada se slika o velikom SSSR-u izvozila na krilima Lenjinove krilatice da se ništa ne može mjeriti s filmom kada je u pitanju prava propaganda.
Koliko je apsurd u međuvremenu narastao govori činjenica da je ovdje riječ i američkom filmu, ali istoj propagandnoj matrici, kako opravdati ogromnu i bahatu vojnu silu na moru i kopnu koja bdije nad mirnim snom svjetskih putnika na oceanima. A, ako ćemo izvući poruku iz filma, onda je jasno samo jedno; velika sila nemoćna je pred malim somalskim gladnim ribarima koji su na trenutak osti zamijenili kalašnjikovima. No, nisam siguran da je Greengrass baš to htio naglasiti, prije je ispalo da se jedna pomalo smiješna zgoda o upadu pirata iz gumenjaka koji propušta na prekooceanski brod poput peterokatnice pretvorila u debakl i poruku: ne igrajte se s Jenkijima.
"Peti stalež", ili istina o WikiLeaksu i Assangeu, kojega igra "dvojnik" Benedict Cumberbatch, zamagljuje istom ovom filmskom maglom biografsku stvarnost koju svakodnevno čitamo i otkrivamo u izvješćima koje Assangeovi zviždači, i oni s druge strane Sistema u koji očito prodire voda, puštaju javnosti kako bi ukazali do koje je mjere Veliki Brat narastao i postao sam sebi svrha. Pritom nije više važno što su stvarni likovi na životu i lišeni slobode tako što su primorani na kućni zatvor u ekvadorskom veleposlanstvu, ali su brzo nađeni glumci koji će odglumiti i tako spustiti svu ovu prašinu koja se digla oko prisluškivanja.
Bill Condon (Bogovi i čudovišta, Kinsey) ne pridonosi razbijanju mita o nedodirljivima, kao što to rade recimo Snowden i ostali zviždači čija se upozorenja svakodnevno vide od Francuske čijih je 70 milijuna žitelja prisluškivao Pentagon, kao i kancelarku Merkel u Njemačkoj, on se poigrava "petim staležom" u najmanju ruku kao opasanoj savjesti čovječanstva bez kontrole koju uz pomoć moderne tehnike i znanja utjelovljuju blogeri, ili pripadnici alternativnog novinarstva. Ako bez takvih (novinara-čuvara) nema demokracije, nije li onda licemjerno snimati film o Assangeu i njegovim sljedbenicima dok on još, za sada živ i zdrav, sjedi u zatočeništvu, a film nastoji uvjeriti javnost da je sve to samo još jedan dobro smišljen scenarij. (Piše Mate ĆURIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.