Glas Istre kao dnevnik nije više mladic, ali u najboljim je godinama, s dovoljnim iskustvom i snagom da prihvati odgovornost novog vremena. 1. studenog 1969. poceo je izlaziti kao dnevna novina. I nema straha niti realne opravdanosti da ce se ta tradicija narušiti bez obzira na nepovoljne trendove i nepovoljne vjetrove.
Radnici Glasa Istre zabrinuti su za buducnost novine u kojoj rade i za svoju buducnost. U vremenu u kojem živimo to se cini sasvim opravdanim; svi u ovoj branši trebamo propitivati svoju buducnost jer ona nikome nije osigurana niti servirana, svi se trebamo prilagoditi novim zakonima tržišta i novim oblicima komunikacije koji su novinama oduzele privilegirani položaj.
Recesija ugrožava sve, a novine su sigurno jedna od onih kategorija koju su mnogi oznacili s - "može i bez nje". Prodaja dnevnih novina u Hrvatskoj posljednjih je nekoliko godina smanjena za trecinu. Glas Istre se ipak drži vrlo dobro u odnosu na ostale. Uz to, sva strucna istraživanja govore da ce se u svijetu upravo regionalne novine, novine poput Glasa Istre, lakše, iako ne previše lako, izvuci iz krize.
Novine poput Glasa Istre ne mogu nestati i njihovo je citateljstvo vezano za njih. Detaljne informacije iz vašeg grada ili mjesta koje vam donosi Glas Istre ne može vam donijeti nitko drugi. Glas Istre oduvijek su bile, sigurno jesu i ostat ce one novine koje najviše žive s podrucjem na kojem izlaze i o njemu mogu izvještavati bolje od bilo koga drugog. Glas Istre uopce nema potrebe utrkivati se s 24 sata, Jutarnjim listom ili Vecernjakom; njima je svejedno da li ih se kupuje u Zagrebu, Imotskom ili u Osijeku.
Ali Glas Istre piše za one koji ce ih citati u Puli i Umagu, Labinu i Porecu, Premanturi i Krušvarima, Kadumima i Kršanu, Krmedu i Velom Mlunu. I o svemu namjerava pisati istim profesionalizmom i istom ozbiljnošcu kao što velike svjetske novine pišu o globalnim problemima. I od toga nece odustati. Niti jednog dana.