To da je skoro jednoipolsatni dokumentarac Nenada Puhovskog "Generacija '68" dobio na kraju jutarnje press projekcije u kinu Valli spontani aplauz novinara, govori o njegovoj kvaliteti, ponajviše zbog velikog emotivnog kapaciteta koji posjeduje ovaj autorski hommage generaciji s kojom dijeli mladenački, revolucionarni zanos, ali ništa manje i zbog hvalevrijednog autokritičkog propitivanja zabluda i iluzija te generacije, posebno kad se autor u finišu filma suočava sa svojim kritički nimalo blagonaklonim kćerkama. U filmu, pak, u tom autokritičkom, demistificirajućem promišljanju 1968., briljiraju njeni akteri, pokojni sociolog Slobodan Bobo Drakulić ("u toj ženeroznosti mijenjanja svijeta je sebičnost; mijenjati svijet je sebično, a svijetu se to neće; ljudi žele jesti, piti i nešto povaliti") te, još i više, filozof Šime Vranić, koji je nakon 1968. godine, kaže, razradio ideologiju neuspješnosti i skoro završava život u tom tonu.
Za prava i slobode
Redatelj Nenad Puhovski kazao je da je nakon prikazivanja ovog dokumentarca u kinima publika željela razgovarati o ovoj temi. "To da se u ovoj zemlji želi razgovarati, to je beskrajno važno", istaknuo je.
- Kao što je Čičku važna 1971. meni je 1968,. a nekim današnjim generacijama važna je bila blokada sveučilišta. Bitno je da se ne takmičimo tko je bio bolji ili pametniji. Zašto ovaj film? Bilo je vrijeme za bilancu. Zna se nešto o 1971. ali o 1968. skoro ništa. Stare se stvari zaboravljaju. Činilo mi se da naša djeca i unuci zaslužuju znati što smo radili, koji su bili naši ideali, zablude. Ne znam koliko je uspio, no ovaj film ima ambiciju ostvariti transgeneracijski dijalog s onima koji dolaze. Danas prema 1968. osjećam nešto nježno, sentimentalno, pomalo erotično. Iako znam da taj osjećaj nije objektivan, ali to je moj osjećaj i drag mi je. Ja ne vjerujem u objektivnu nego u osobnu povijest, rekao je Puhovski.
- Generacija 1968., bila je generacija koja nije prošla Drugi svjetski rat i koja više nije htjela biti obuzeta Drugim svjetskim ratom; htjela je prava i slobode, a ne samo obveze. Ta je generacija bila, kako je rekla Slavenka Drakulić, protiv autoritarnosti obitelji i protiv autoritarnosti društva, rekao je Puhovski. Iluzije je bitno izgubila nakon ulaska sovjetskih tenkova u Prag.
Bolji Dylan od Dylana
Skladatelj filmske glazbe Darko Rundek (uz njegov Cargo Rundek Trio), jučer je kazao da se on uvijek osjećao kao da je rođen desetak godina prekasno i da, kao što su to današnjim klincima 80-e, njemu su to bile 60-e i 1968. kao njihova kruna. "Gledam na te godine nostalgično prema vlastitoj nostalgiji. 1968. je bila jedna od nadahnutijih godina u cijelom mom životu, kazao je Rundek.
- Rundek je napravio boljeg Dylana od Dylana, kazao je Puhovski. Glazba mi je beskrajno važna u filmu, tim više što je ovaj film sirov i jednostavan, ali takav je, u dnevničkom stilu, svjesno rađen. "No, muzika i dizajn su profesionalno odrađeni, tako da film funkcionira kao cjelina, a ne kao naplavina, zaključio je redatelj "Generacije '68". (Z. ANGELESKI)