Aktualna obnova sjevernog procelja župne crkve sv. Pelagija i Maksima iznijela je na svjetlo dana bocu s porukom, zazidanu ispod tranzene djelomicno otvorenog treceg prozora.
Boca je, istina, klasicna smeda pivska, a cak je i cep, otvoren otvaracem i na silu uguran na svoje mjesto, original crveni "Union", no sadržaj - požutjeli papiric zamotan poput kakve pergamene i mali novcic, dovoljni su da zagolicaju maštu. Je li to neciji neobican zavjet ili karta s blagom?
"Ništa od toga!", pokazao nam je Matejcic, koji je bocu pred nama i otvorio. Poruka se sastoji od obicnom olovkom ispisanog datuma, 20. rujna 1972., arapskim i rimskim brojevima te nekoliko zamrljanih i izblijedjelih potpisa medu kojima se razaznaju imena Mijani Edidio, Beletic Petar, Poceko ?ordo, Josip Hlevnjak i Fabijan Ferencina. Tu je i svjedok prošlog vremena - pet starih jugoslavenskih dinara, savijenih tek toliko da udu u bocu.
- Vjerojatno su to radnici koji su sudjelovali u tadašnjem popravljanju fasade poželjeli ostaviti trag iza sebe. Ocekivao bih da nešto prigodno uz obnovu, naravno u drugacijem obliku, ostavi župnik. Uobicajeno je i da izvodac radova na objektu naznaci kad je odredeni zahvat izvršen. Ali uredno zazidan predmet na cije je prisustvo ukazivala razlika boja u žbuki za nas je bio iznenadenje. U prvom trenutku nismo shvatili o cemu se radi i boca je zamalo završila u smecu, ali smo ubrzo primijetili da je to nešto zgodno, ispricao je nimalo razocaran Matejcic.
Hoce li se netko od aktera javiti kako bi ova prica, zaceta na jednoj zafrkantskoj ili pomalo romanticarskoj gesti, dobila adekvatan kraj? (Kristina FLEGAR)