Poslodavci, sindikati i predstavnici Ministarstva rada i mirovinskog sustava ovaj tjedan kreću u teške razgovore o izmjenama Zakona o radu u drugoj fazi. Najsporniji prijedlog izmjena ZOR-a zasigurno je uvođenje nove verzije otkaza - financijskog otkaza - koji će poslodavac moći uručiti radniku ako nije u mogućnosti isplatiti plaću. U resornom ministarstvu tvrde da će se taj otkaz tretirati kao poslovno uvjetovani otkaz, što znači da će radniku koji odbije snižavanje plaće i dobije otkaz poslodavac priznati otkazni rok i isplatiti otpremninu.
No, na mjesto radnika kojem je otkazao jer nema novca za njegovu plaću moći će zaposliti jeftinijeg radnika (to u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza ne može) što bi u praksi moglo dovesti do zloupotreba. Prema objašnjenjima iz resornog ministarstva, takav je prijedlog bolje rješenje od propisivanja plaće pravilnikom o radu, jer se pravilnici mogu mijenjati bez znanja radnika. Moguće zloporabe, kako navode u Ministarstvu, sprječavat će se pojačanim inspekcijskim nadzorom. Inspektori rada i zaštite na radu tako bi trebali biti vraćeni u okrilje Ministarstva rada, a zakonskim izmjenama dat će im se ovlasti slične ovlastima poreznih inspektora.
Između ostalog, izmjenama ZOR-a trebao bi biti ukinut institut zahtjeva za zaštitu prava. On je sada pretpostavka za podnošenje tužbe sudu, a radnici koji propuste podnijeti zahtjev za zaštitom prava poslodavcu ostali bi bez pravne zaštite, odnosno ne bi ga mogli sudski goniti.
Umjesto sudski, suglasnosti za otkaz zaštićenim kategorijama radnika, poput sindikalnih povjerenika ili članova radničkih vijeća, rješavat će se putem obavezne arbitraže. Predlaže se i produženje roka za zastaru novčanih potraživanja sa sadašnje tri godine na pet. To znači da bi radnik, prođe li takav prijedlog, mogao sudski potraživati, primjerice, neisplaćene prekovremene sate pet godina unatrag.
Predlaže se i liberalizacija poslovanja agencija za privremeno zapošljavanje, a agencijski radnici ubuduće bi mogli zarađivati manje od radnika zaposlenog kod korisnika ako agencija ima kolektivni ugovor. Tako bi unajmljeni agencijski radnik, primjerice, mogao raditi za minimalac, dok bi radnik kod poslodavca kod kojeg radi i agencijski radnik na istom radnom mjestu imao daleko višu plaću. (G. GALIĆ/NL)