Pulski autor Elvir Tominić godinu dana nakon objavljivanja knjige "Crni pastuh", objavio je knjigu "Priča o Edipu", što je i završni dio Pulske trilogije. Ovdje se na suptilni način bavi odnosom majke i sina te zajedno s prethodna dva romana ("Kronika obožavanja" i "Crni pastuh") zaokružuje ciklus romana ispiriranih fenomenom žene.
Prvi roman se bazira na ženskoj vanjštini, u drugom romanu to je žena osoba od krvi i mesa, a u završnom romanu se naglasak stavlja na djetinjstvo i odrastanje sina u prisustvu majke.
Glavna tri lika romana su veterinar u mirovini, mlada udovica i njezin sin koji studira književnost. Ono što likove povezuje jest neboder u kojem žive pa oni s vremenom (stjecajem okolnosti) razvijaju vrlo nekonvencionalne međuljudske odnose koji su bazirani na simpatiji i privlačnosti (otvorenoj ili prikrivenoj).
Kroz roman se provlače reminiscencije na djetinjstvo i mladenaštvo pa tako saznajemo kako je umirovljeni veterinar upoznao svoju sadašnju suprugu.
"Krhotine plavo-bijelog tanjurića s početka romana predstavljaju krhotine života protagonista Tominićeva trećeg, odnosno posljednjeg romana zaokružene cjeline pulskog đira. Njegova 'Priča o Edipu' nije klasična priča o muškarcu zaljubljenom u vlastitu majku, iako autor na nekoliko razina upliće seksualnost kao sjedinjujući motiv naizgled nepovezanih životnih sudbina, ali i onih obiteljskih. Seksualna konotacija, osobito ona mladenačka, sirova, često i neostvarena, označava tek maleni djelić potrebe likova za ljubavlju, ispunjenjem, bijegom od depresivnih i vrlo teških životnih situacija, odnosno želje da se međusobno zbilja vidimo i spoznamo u ovom otuđenom svijetu, mikrokozmosu pulskog nebodera, krasnih pulskih šetnica, pa čak i pulskog groblja", zapisala je u pogovoru Marlena Matić. (V. B.)