Boljunska smotra tradicijske glazbe "Zasopimo i zakantajmo po stare užance" u svom je jubilarnom, desetom izdanju okupila izuzetno velik broj izvođača, a i publika ispunila drevni boljunski kaštel.
U višesatnom programu kojeg je nadahnuto vodio Vlado Pernić, nastupilo je četrdesetak solista i glazbenih skupina, a između pojedinih glazbeno-žanrovskih blokova našlo se vremena i za pokoji poetski intermezzo s dijalektalnim stihovima.
Smotru su u ime organizatora otvorili načelnik općine Lupoglav Franko Baksa te Mauro Jačić iz udruge "Moj Boljun". Za Jačića je ovogodišnja smotra, kojoj je inače jedan od utemeljitelja, bila i posebno svečana jer je njome obilježio pedeset godina aktivnog sviranja harmonike pa je tijekom programa i nastupio u više različitih postava, a na kraju su mu domaćini uručili i prigodne darove.
Glazbeni je program nakon uvodne mantinjade započeo najprije "pregledom" vokalnih formi koje se njeguju u tradicijskoj glazbi Istre, od ćićskog bugarenja do žminjskog kanta na tanko i debelo. Slijedili su pjevači ili pjevačke skupine koji pjevaju uz pratnju instrumenata, a zatim se predstavilo nekoliko svirača na organić odnosno usnu harmoniku, među kojima posebno valja pohvaliti virtuoznog Klaudija Frankovića iz Labina.
Zatim su na red došli svirači harmonika, najbrojniji na boljunskoj smotri, ali u programu poredani po vrsti harmonika koje sviraju: najprije oni na trieštinama, zatim oni s frajtonericama te naposljetku njih desetak s harmonikama klavirkama. Po kvaliteti izvedbe posebno valja pohvaliti Damira Ljubića na frajtonerici i Kristinu Čeh na klavirki.
Završnica programa pripala je multiinstrumentalnim sastavima, od kojih neki već dulje vrijeme sviraju i nastupaju zajedno, a neki se pak okupe samo za ovakve prigode. Bilježimo i nekoliko kurioziteta: sastav Ante Randića iz Kraljevice predstavio je i neobičan instrument kojeg su nazvali "bidon-bas", a najmlađi sudionik boljunske smotre bio je četverogodišnji bubnjar Simon Šimatić koji je nastupio u pratnji tri harmonike i klarineta.
Nakon što su se izredale čak 42 glazbene točke, uslijedilo je veliko finale - izbor novog "princa Boljuna" koji se birao između pet najvještijih harmonikaša. Svojom virtuoznošću ovu su titulu pokušali osvojiti Benjamin Klanjec, Igor Stranić, Ivan Mikačević, Darko Černeka i David Beletić, a nakon njihovih doista izvrsnih nastupa žiri je najboljim proglasio Darka Černeku iz Zrenja, koji je zatim dobio lovorov vijenac, prigodni dar i čast da ponovnim nastupom zaključi službeni dio programa desete Smotre.
Uslijedio je, dakako, neslužbeni nastavak uz grupu Lungo mare, ili kako je najavio Vlado Pernić: "Dok ne gremo u Europu, ne gremo ća iz Boljuna". (Napisao i snimio D. ŠIŠOVIĆ)