Provjeravate li svoj Facebook status svake dvije minute? Ili još gore, uzimate li mobitel ili palite kompjuter prije nego što upalite štednjak da si skuhate jutarnje kave "budilice"? Provjeravate li elektroničku poštu, statuse na Fejsu i u krevetu prije spavanja, na koncertu ili u kinu dok gledate najnoviji filmski blockbuster?
Dok su vam prijatelji u posjetu, odlazite često na WC i kradomice skoknete do kompjutera ne biste li provjerili kakva je situacija u svijetu jer susjedstvo nije bitno, važno je ništa ne propustiti u paralelnom svijetu, zar ne? Događa li se da kada se raspitujete za godišnji odmor uz cijenu smještaja i komfor sobe provjeravate imaju li Wi-Fi, a potom čim stignete na željeno odredište trenutke sreće, radosti, potrebnog "filmskog odmora" dijelite s drugima, naravno, u virtualnom svijetu?
I sve je podređeno tome, odmor se odvija ne u vama, već na Facebooku, Twitteru u svijetu narcisoidne, a tako divne virtualnosti, gdje je sve "na mjeru", baš onako kako vi želite ili koliko dozvoljavate vašim željama ili možda strahovima. A stvarnost? Nebitna je, surova i dosadna. Živi li itko više u stvarnosti?
Ako ste na većinu pitanja odgovorili potvrdno, vjerojatno se i vi zaraženi virusom novih tehnologija te ste "pobrali" i novu fobiju. FoMo (Fear of Missing Out) je engleska skraćenica za još jednu ovisnost (ili bolest, ovisi koga pitate), koju nam donose moderno vrijeme i tehnologije, a odnosi se na strah od propuštanja. Zapitat ćete se - "propuštanja" čega? Pa svega: strah od propuštanja novih događaja, zabava, networkinga… Strah da će se nešto strašno desiti ako ne provjerite svoj Facebook status svake minute
Na toj društvenoj mreži već postoji nekoliko grupa koje pozivaju FoMo "bolesnike" da se udruže. Ovo nije novi fenomen ljudskog ponašanja, ali u intenzivnom je porastu posljednjih nekoliko godina gdje je u novim sociokulturnim odnosima kada društvene mreže postaju sve popularnije i dostupnije dobio puno veću važnost.
Najnovija anketa koju je proveo Mylife.com otkriva da čak 56 posto populacije pati od nekog oblika straha od propuštanja, odnosno da se, ako nisu stalno online, boje propustiti događaje, vijesti i bitne statuse. Zanimljivo, čak 27 posto ispitanika izjavilo je da se spajaju na neku od društvenih mreža čim se probude.
- Internet kao internet meni je zaista prozor u svijet, jedno nepresušno vrelo informacija, novih znanja, vijesti, ali i novih prijatelja. Naravno, koliko god izbjegavaš društvene mreže, prijatelji te kad-tad navuku na neku, a mene su navukli na Facebook. U početku mi je to zaista bila minorna stavka, omogućio mi je da ostanem u kontaktu s nekim dragim ljudima koji ne žive u mojoj blizini, provjeravala sam ga dosta rijetko, i isto tako rijetko stavljala statuse.
Međutim, sa sve većim brojem grupa i informativnih stranica koje su se pojavljivale na njemu, a koje su me privlačile, odjednom sam bila svakodnevno bombardirana raznim informacijama koje su drastično utjecale na moje cjelodnevno raspoloženje, ali su me i navukle da neprestano razmišljam u kojem se smjeru nastavila određena rasprava na neku temu u kojoj sam sudjelovala i je li se pojavila neka nova vijest pa svaki slobodan trenutak skokneš pogledati što ima. Sve se to dogodi nesvjesno i jako brzo, zakačiš se na "novosti sa zida" na takav način da moraš sam sebe zaustaviti u jednom trenutku i poslati se praktički na rehabilitaciju, znači, potpuno se isključiti iz tog virtualnog svijeta da bi malo došao sebi, kaže 35-godišnja online ovisnica, koja kao i svi ovisnici želi ostati anonimna. (L. BAGAR)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU