Svečanost prenošenja relikvija blaženog Miroslava Bulešića u novi oltar u svetvinčentskoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, upriličena je u subotu prijepodne uz prisustvo brojnih okupljenih vjernika iz Svetvinčenta kao i hodočasnika iz drugih dijelova Hrvatske.
Zemni ostaci ovog prvog istarskog blaženika novijeg doba, svećenika i mučenika preneseni su po odobrenju koje je Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, dobio od Kongregacije za kauze svetih iz Rima zajedno s uputama te Kongregacije. Biskup Kutleša je predvodio i svečanu koncelebriranu misu kojoj je prethodila procesija te su svećenici i biskupi s relikvijama krenuli iz prostorije Memorijalne zbirke Miroslava Bulešića preko glavnog mjesnog trga prema župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije, već prepunoj vjernika. Nakon njihovog ulaska u crkvu i dolaska do oltara, praćenima pjesmom zbora, započela je misa. Okupljenima se Kutleša obratio uvodnim pozdravom.
- Neka nas ovaj čin potakne da kao vjernici sudjelujemo u euharistijskom slavlju, rekao je. Zemni ostaci Miroslava Bulešića izvađeni su iz grobnice na dnu svetvinčentske crkve gdje su bile od 2003. godine, a u novom oltaru relikvije će trajno ostati i biti čašćene te će mnogi hodočasnici dolaziti, moliti, iznositi svoje zavjete, molbe, preporuke i zahvale te zagovorom blaženika, doživjeti uslišanja, rekao je biskup u miru mons. Ivan Milovan u svojoj propovijedi. Nakon lanjske beatifikacije 28. rujna u pulskom Amfiteatru, na ovaj način blaženik ostaje na duhovan, ali i stvaran način u svojoj sredini, naveo je.
- Na još potpuniji način on tako nastavlja, danas i ovdje, činiti ono što je činio za života, služeći siromasima i patnicima, ranjenima na duši i tijelu, slomljenima, zbunjenima i očajnima, bližima i udaljenima; sve to kao brat, otac, prijatelj i veliki zagovornik. Blaženi Miro ostaje Crkvi, svima nama pred očima duše, trajno svijetliti primjerom svoga dosljednog evanđeoskog života, življenog u jednom teškom, okrutnom vremenu, kada je kod mnogih bilo zavladalo "pomračenje savjesti i kriterija čovječnosti". Upravo u onom vremenu, dok su ideologije otvoreno, bez srama, proklamirale mržnju, laž i nasilje, mučenici su ustrajali u življenju i svjedočenju ljubavi, opraštanja i pomirenja. Sve to čak uz spremnost na žrtvu vlastitog života. Žrtva života našeg mučenika-blaženika ostaje nam blistati kristalno čista i jasna, poticajna i ohrabrujuća - onako kako je mučeništvo bilo za vjernike u prvo vrijeme kršćanstva, tako je i u ove naše dane, rekao je Milovan.
Miroslav Bulešić, dodao je, bio je do devedesetih godina strogo prešućivan, ponekad i lažno prikazivan, no nakon nedavne svečane beatifikacije, ostaje trajni primjer, uzor i zagovornik Crkvi, vjernicima i ljudima dobre volje. Od najstarijih vremena kršćanstva traje običaj da se u podnožje oltara ili u sam kamen oltara polažu relikvije svetih, čime se željela naglasiti povezanost žrtve mučenika s Kristovom žrtvom, rekao je Milovan.
Zanimljive su podudarnosti, istaknuo je, da je današnje slavlje posvete oltara i prijenosa blaženikovih relikvija bilo 25. listopada, upravo na dan kad je 1942. kad je Miroslav Bulešić kao mladi kandidat svećeništva u istoj župnoj crkvi bio zaređen za đakona. Slična je koincidencija i se blaženikovim rođendanom, 13. svibnja 1920., što je dan kad se ukazala Majka Božja u Fatimi, tri godine ranije, 1917., a tu je podudarnost i sam Bulešić rado isticao. Na isti taj dan, 13. svibnja 1958. ondašnja je vlast, nakon više molbi Bulešićeve majke, dozvolila prijenos njegova tijela sa groblja u Lanišću na svetvinčentsko groblje.
- Naš blaženik nas, braćo i sestre, primjerom poziva na zrelu vjeru, koja u molitvi vodi vjernika k otvorenosti srca i suočenju s Bogom, koji nam je otac i prijatelj, ali postavlja nas i pred zahtjeve života, tako da je kršćanski život uvijek obilježen i trpljenjem koje, u ovom svijetu, nužno proizlazi iz vjernosti savjesti, Bogu, obitelji, čovjeku. Don Miro je znao govoriti o tom tzv. "bijelom mučeništvu" na koje smo svi pozvani. To je jedini put istinskog vjernika, jer "Tko ne nosi svoga križa svaki dan, ne može biti moj učenik", govori nam Isus, rekao je Milovan pozivajući vjernike da ustraju na putu vjere, nade i ljubavi. Nakon propovijedi uslijedio je svečani čin polaganja sarkofaga sa relikvijama u oltar, a na kraju, nakon završnog blagoslova, slijedilo je čašćenje relikvije Blaženika u posebnom relikvijaru. (P. LUKEŽ, snimio D. ŠTIFANIĆ)