Lani ih je za četvrtu feštu bilo dvadeset i sedmero. U međuvremenu, prvu subotu u srpnju i za petu jubilarnu feštu, došle su tri nove bebe u najmlađe selo u Istri a i šire. Paulu je dojadilo da ga stalno spominjem među one koji čekaju da se ožene pa se u međuvremenu oženio za Ivu i dobio malog Filipa, Lucija Vitasović Radolović je rodila… nitko da se sjeti kako je bebi ime, a Petar i Sara su pak dobili malu Veroniku. Filip Macan Gajanski bio je na fešti pak kao domaći i kao gradska batica i sa svojom Samantom se pobrinuo da za iduću šestu feštu bude nova prinova.
Tako smo osigurali gajanski bebi boom i za naredne godine kada će se sadašnji broj od 30 klinaca i klinceza sigurno povećati. Da nema zabune, tu ubrajamo samo one koji su još daleko i od vrtića, a samo su Mauro i Neven nešto stariji – prvi i drugi razred – ili kako su to sve Anita i Mirna zbrojile i kratko zaključile: naši piplići.
Sve su usamljeniji i rijetki veterani, tek Martin Pačić i njegov prvi sused Martin Macan, pa Bepo preko puta vrte se oko osamdesete, forši je niki i proša, a supruge im ovaj put nećemo spominjati u ovom kontekstu. No, podsjetit ćemo da su za oženiti i za udaju spremni i nadamo se da će se rabijati kako Paulo još Marinko, Igor, Zoran, Ivan, Martina, Aco, Ana, Dea, Patrik, još jedan Ivan, a Matea tvrdi da sigurno neće prije petnaeste fešte. A, ma… kako nas je krenulo, ćemo ben vidjeti! Selo ni stotinu žitelja s pogledom na Brijune.
One između, bimo reć školarce, teško je pohvatati. Najprije su tekli za balotama, onim drvenim, dalmatinskim koje hitiš di ćeš pa kada udari u kakovu stinu ti se torna nazad. Ča se more, tek smo našeg sindaka Vitasovića navukli da nam osigura igralište za dicu jer ni feštu ne bi imali di organizirati, a sada da ga još molimo za kakav zjog, ili nedajbože za kakovu nadstrešnicu di bi se mogli skloniti od kiše, ma i igralište je već postalo pretijesno.
Ma, ako se razljuti i nešto opet učini, nema veze, Gajanci će i to pretrpjeti a mladi očevi i majke će dati ruke i da sami dogotove nove sadržaje. Tu je i Filip, a i Andrej je i jedini gajanski vijećnik u Vodnjanu i šef SDP-a, magari mu stranka malo šteka, a Zagreb je daleko da se povuku potrebe iz centrale. Forši bi lutrija ča mogla, a?
Nogomet je u điru, a Erik sa svojom ekipom na malom igralištu kopiraju one u Brazilu. On je Totti, Antonio je Messi, Neven je Modrić, Mauro je Mandžo, Emanuele je Kaka, Loren je pak Ronaldo iz onih ranijih vrimena, Erik je Bale… tako im piše na dresovima koje nose - da se kapimo, to nisu oni koji idu u brojku od trideset – a što zbog mraka, što zbog temperamenta na rezultatu 8:8 prekinuli su utakmicu jer su se rabijali (a bilo je koliko sam vidio i malo suza).
Dimilo se s četiri velika roštilja - ćevapi i vratina – Ervin, Zoki, Vilko, Andrej, Tone su mahali se da se dim vidi do Vodnjana nebi li ga naš sindako opazija i pročita signale, ali je izaslanik Fili rekao da će mu sve prenijeti. Čak je ovog lita doša i službeni redar. Ni ima dela ni kada su mladi očevi okupirali malu pozornicu koju su podigli i s koje je Rivić orkestar prašio do tri ujutro. Gajanci su pošto-poto htjeli nadglasati Bajagu dolje spod sela u discu.
I tako su mali Gajančići pjevali, veliki su po prvi put i zaplesali predvođeni Lidijom i Matkovićem , a Tone se izmjenjivao sa svojim ženama – dvije šćere, unuka i Slavica mu supruga. Bi on i s gošćama Slovenkama koje ljetuju u Gajani uz bazen ma su i drugi skočili u red pa niš' od tega.
Na kraju je ostalo čuda tega nepojedenoga, ćevapi i za dan pokle, vratine isto tako, sokova u bačvama s ledom za krepati, ali ni sto pedeset litara bire nije ugasilo žeđ mladih otaca. Malo koji je dohvatio 35-tu. Naravno, Valter je po običaju doša zadnji, skoro pred polnoć, dok je pospremio svoje stado, janjce, ovce i tek se onda priključio fešti i pjesmi da su se hvalile Bumbarke da su lipje neg Gajankeeeee….
Oni koji su te večeri zalutali u Gajanu na putu do LMC kuće u potrazi za Bajagom malo malo da bi se pokolebali i ostali na fešti, ali ovo je samo za Gajance. Iduće godine ćemo vidjeti. (Mate ĆURIĆ)