U grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus otvorene su dvije nove izložbe: likovni umjetnik Eugen Borkovsky se predstavlja izložbom "Fraktalne kompozicije, arboreusi 2012/14", a Slađan Dragojević donosi izložbu naslovljenu "Crno bijelo mirovanje vremena".
O autorima i njihovim radovima na otvaranju izložbi je govorila povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka dr. sc. Nataša Šegota Lah. Ona je predstavila dvije izložbe, praktički istovremeno, u nekoj vrsti prezentacijskog "paralelnog slaloma" donoseći, uz ostalo, povijesnu kontekstualizaciju, vizualnu i pojmovnu.
Poveznica bez vezivanja
Govoreći o radovima Eugena Borkovskog, Nataša Šegota Lah je između ostalog istaknula: "Nema više malih opšivenih raspora na teškoj muškoj halji modernosti kojima bi se uhvatila dugmad ovih autonomnih materijala i zapisa o kojima tako suptilno i tako fraktalno misli Borkovsky. Godinama se prianja bez stvarnog vezivanja za tu tešku halju, godinama naslanja tijelo na tijelo moderniteta bez da mu se retrogradnim trkom zabije u tkivo minulosti. Nastoji autor naravno, neprestano nastoji, izgraditi sasvim jasan odnos te poveznice bez vezivanja. Koketira s iskorakom, ali ga ne čini. S nekom bijelom sjetom i nemirnim obnavljanjem prostorne mantre, traži mir kojeg vjenčava s redom, ali ga takav prizor ne čini mirnijim. Materija žudi (pri)sjetiti se ne-stvarnog. Dotle se, puno, puno malih fraktalnih spletki množi u finoj, čvrstoj, bijeloj redukciji".
Stravično stegnut sinopsis
Za fotografije Slađana Dragojevića s motivima groblja Šegota Lah kaže da su "slike po-smrtnosti pune semantike, a dokumentiranje oblik njihova čitanja. Arhitektura groblja markira preživjelost u ratu s vremenom naše preostalosti. Arhitektura grobalja uopće, slavi poraz kretanja prostorom. I opet teatar. Ovaj put, sinopsis je stravično stegnut u procjepu crnine i bjeline, gotovo orgazmične nepomičnosti na koju se ruši pogled ravnodušno zbrajajući dijelove prikazanoga u neumoljivo jedno".
Organizatori izložbe ističu da je otvaranje izložbi bilo jako dobro posjećeno - došlo je puno ljudi bez obzira na maglu i udaljenost Grožnjana od većih urbanih centara. Publika je tako došla iz Poreča, Pazina, Umaga, Rijeke, Pule, Novigrada, Buja, Trsta, Kopra, Sežane, Ljubljane i još mnogih mjesta te naravno iz samog Grožnjana te je ispunila oba kata galerije, stepenice ispred galerije i njene pretprostore.
Inače, oba su autora poznata i po nekim drugim ulogama, Borkovsky je voditelj Fonticusa i obično je on taj koji na otvaranjima izložbi govori o drugima, a Dragojević u čijem je središtu interesa fotografija je poznat i kao izdržljivi ultramaratonac te voditelj Gradske galerije Orsula u Bujama, gdje i živi.
Osim što vodi Fonticus, Borkovsky je radio je kao kustos za nekoliko međunarodnih likovnih smotri i član je raznih profesionalnih likovnih udruga. Priredio je stotinjak samostalnih i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom, dizajnom i heraldikom te je sudjelovao na mnogim stručnim simpozijima, likovnim kolonijama i radionicama u domovini i inozemstvu.
Dragojević je osim u Grožnjanu i Bujama, samostalno izlagao u Novigradu, Pazinu, Puli, Varaždinu, Rovinju, Umagu, Trstu, Zagrebu i Šibeniku a sudjelovao je i u mnogobrojnim kolektivnim, selektiranim likovnim projektima. (Priredio M. Ra.)