Nakon večernjeg zvona, Zdravomarije, na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja Gologoričani se pokoljenjima okupljaju u kolejane, kako bi sumještanima čestitali Božić i Novu godinu, jer kako i kaže njihova koledva: "novemu letu veselimo se, mlademu Kralju poklonimo se". Nekada se koledvalo i okolicom, ali u novije vrijeme ta se tradicija zadržala samo u gradu, dakle samo u Gologorici, u kojoj kojelani od kuće do kuće, od vrata do vrata sumještanima čestitaju Božić i Novu godinu.
Prije nego zapjevaju, jedan od kolejana pokuca na vrata zamračene kuće i od domaćina zatraži dopuštenje da kolejani zapjevaju pred njegovim domom. Naravno da svaki domaćin na taj upit odgovara potvrdno i tada po tradiciji, predvođeni prvim glasom Otavija Krošnjaka, kolejani zapjevaju stari napjev: "Svitla zvizda izašla, na visoko, na široko, priko one crne gore, va njoj se vidi dite mlado, va ruki drži zlatan križ, na križu je bilo zapisano, aj, da je to dite rojeno, aj, rojeno va jenoj živinskoj štalici, jene volovske jaslice, volak mu zimu odgnjaše, i osal mu se priklanjaše, i mula mu se narugaše, onda su prišla kralja tri, Gašpar, Melik i Baltazar, oni su dare donesli, miru, tamjan, čisto zlato, da te Isusa dorovat i njegovu Majku Djevicu. Amen".
Nakon pjesme kolejani u zboru izgovaraju: "Gospodari, gospodarice, stanite gori na stolice, vršte doli klobasice. Novemu letu veselimo se, mlademu Kralju poklonimo se". Tada se svjetla pred kućom pale, a domaćin kolejane poziva u kuću gdje ih časti vinom, orasima i kobasicama. U novije vrijeme običaji su ponešto izmijenjeni pa stol biva obogaćen i nekim drugim slasticama i jelima uz koja vino dobro prija. Nakon što su izmijenili čestitke, kolejani u kući, kao zahvalnost za čašćenje, otpjevaju jednu pjesmu po izboru Borisa Salamuna, ali može i po izboru domaćina.
Nekoć se u Gologoroci počelo koledvati odmah po Božiću i to najprije po okolnim selima, a tek pred Sveta tri kralja po Gologorici. Pohod gradom kolejani su počinjali pred župnom kućom, gdje ih je župnik blagoslovio. Koledvalo se pred svakom kućom, osim onom u kojoj je tijekom minule godine netko umro ili u njoj leži težak bolesnik.
Krošnjak kaže da je kolejane nekoć činila skupina od pet-šest ljudi, a danas se zna okupiti i tridesetak pjevača, zapravo svi koji sumještanima pjesmom žele čestitati Isusovo rođenje, ali i veselu novu godinu. Kolejane ne propušta Gologoričan Ivan Bubić, od nedavna Državni tajnik u Središnjem državnom uredu za središnju javnu nabavu. Dužnost je, kaže, preuzeo u ponedjeljak, ali ovo blagdansko vrijeme, dodaje, želi provesti s obitelji i prijateljima. Bubića svake godine susrećemo u kolejanima u druženju i pjesmi s ljudima s kojima je odrastao.
Na pitanje što mu kolejani znače kaže: „To je jedan lijep običaj i kao što izreka kaže, bolja da izumre selo nego običaj. Zato je lijepo barem jednom godišnje, ovako uz pjesmu i veselje posjetiti stare prijatelje s kojima me neraskidivo vežu mnoge zajedničke uspomene. Lijepo je ljudima na samom početku godine izraziti lijepe želje i čestitke i dok me god zdravlje bude služilo dolazit ću u kolejane Gologoričanima čestitati Novu godinu“, a na pitanje što bi poručio, ne samo svojim Gologoričanima već i svima nama, budući da je ipak sada blizu mjesta na kojem se donose važne odluke odgovara: „Glavu gore, naoružati se optimizmom, hrabro krenuti kroz život i odgovoriti na sve izazove, jer stvari idu u boljem pravcu“. (Napisao i snimio Mirjan RIMANIĆ)