U predvečerje, na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, kada se na nebu nad njihovim gradom počne hvatati mrak Gologoričani se već pokoljenjima okupljaju u kolejane da bi sumještanima čestitali Božić i Novu godinu, jer kako pjeva njihova koledva: "Novemu letu veselimo se, mlademu Kralju poklonimo se".
Nekoć se koledvalo i okolicom, ali danas se ta tradicija zadržala samo u gradu, samo u Gologorici, i to od groblja do Velih vrati, a koledva se od kuće do kuće, od vrata do vrata. Pred njima, prije nego što zapjevaju, jedan od kolejana pokuca na vrata zamračene kuće i od domaćina zatraži dopuštenje da kolejani zapjevaju pred njegovim domom. Razumljivo da svaki domaćin na taj upit odgovara potvrdno: "Neka zakataju".
Tada, po tradiciji, predvođeni prvim glasom Otavija Krošnjaka, kolejani zapjevaju stari napjev: "Svitla zvizda izašla, na visoko, na široko, priko one crne gore, va njoj se vidi dite mlado, va ruki drži zlatan križ, na križu je bilo zapisano, aj, da je to dite rojeno, aj, rojeno va jenoj živinskoj štalici, jene volovske jaslice, volak mu zimu odgnjaše, i osal mu se priklanjaše, i mula mu se narugaše, onda su prišla kralja tri, Gašpar, Melik i Baltazar, oni su dare donesli, miru, tamjan, čisto zlato, da te Isusa darovat i njegovu Majku Djevicu. Amen".
Nakon pjesme kolejani u zboru izgovaraju: "Gospodari, gospodarice, stanite gori na stolice, vršte doli klobasice. Novemu letu veselimo se, mlademu Kralju poklonimo se".
Tada se svjetla pred kućom pale, domaćin kolejane poziva u kuću gdje ih časti vinom, orasima i kobasicama, a stol biva obogaćen drugim slasticama i jelima uz koja vino dobro prija. Nakon što su izmijenili čestitke, uz neizostavne pošalice, kolejani u kući, kao zahvalnost za čašćenje, otpjevaju jednu božićnu ili popularnu pjesmu.
Nekoć se u Gologoroci počelo koledvati odmah po Božiću, i to najprije po okolnim selima, a tek pred Sveta tri kralja po samoj Gologorici. Pohod gradom kolejani su počinjali pred župnom kućom, gdje ih je župnik blagoslovio, a koledvalo se pred svakom kućom, osim onom u kojoj je tijekom minule godine netko umro ili u njoj leži težak bolesnik. Nekada je kolejane činila skupina od pet-šest ljudi, a danas se zna okupiti i tridesetak pjevača, zapravo svi koji sumještanima pjesmom žele čestitati Isusovo rođenje, ali i veselu novu godinu.
Lijepo je vidjeti da se u kolejane svake godine uključuje sve veći broj mladih koji su već dobro uvježbali pjesmu. Ove je godine u kolejanima, prateći oca, prvi put bio Matias Stojšić, učenik prvog razreda osnovne škole. Lijepo mu je, kaže, biti u kolejanima, a i već i prilično dobro naučio koledvu. Sviđa mu se što u svakoj kući ima lješnjaka i bombona, a želje mu je, kaže, kad odraste i sam biti kolejan. (Napisao i snimio M. RIMANIĆ)