Urbani sociolog dr. Ognjen Čaldarović, redoviti profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, profesionalno se bavi temama koje uglavnom ostaju izvan središta javnog interesa, iako se - ipak - odnose na najšire slojeve građana. Čaldarović istražuje i komentira probleme gradova i javnih prostora, nove tendencije u načinu izgradnje stambenih i poslovnih prostora, te utjecaj politike i ekonomije na svakodnevni urbani život. Zanima se i za ekološke teme i turizam. Razgovarali smo o temama koje smo procijenili najbitnijim u ovom trenutku.
- Na koje sve načine na hrvatsko urbano društvo utječe kriza, koju ekonomisti smještaju između recesije i depresije? Možemo li reći da su gradovi sve siromašniji, zajedno sa svojim stanovnicima?
- Jedan od fenomena koji je tipičan za tranzicijske zemlje je i relativno visok stupanj urbane koncentracije. U tom smislu, u Zagrebu, kao glavnom gradu Hrvatske živi oko 25 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. S obzirom na taj podatak, teritorijalne nejednakosti u stupnju urbaniziranosti teritorija postoje, one se čak u pojačavaju, pa stoga dolazi do jačanja procesa urbanih „nejednakosti“. S druge strane, postoje i mnoge prednosti koje nosi život u srednjim ili manjim gradovima. Ekonomsku krizu je u gradovima možda je najzornije moguće vidjeti po mnogobrojnim stanovnicima gradova koji pretražuju kontejnere za smeće tražeći iskoristivu sirovinu. Najveći gradovi su i mjesta najveće koncentracije stanovništva - i bogatog, ali i siromašnog. Postupno se razvija model izrazite socijalne stratifikacije u urbanim centrima.
- Prije nekoliko godina, gradovi su se uljepšavali, pravile su se nove fasade, niknule su poslovne zgrade. Danas su na brojnim gradilištima ostale samo skele i temelji, jesu li one ajjasniji "znak vremena", nekog lažnog obilja koje je sada prošlost?
- Nisam siguran da se radi o „prošlosti“. Mnogi bogati poduzetnici i dalje istrajavaju na izgradnji luksuznijih objekata, najčešće poslovnih, dakle onih koji nose profit. Proces „uljepšavanja“ grada, gentrification, u nas se odvija na drugačiji način od onoga koji smo mogli vidjeti u razvijenim zemljama zapada ili SAD-a. Umjesto stvarne promjene socijalne strukture stanovništva u urbanim centrima, u nas se grade, po principu „projektnog planiranja“, pojedinačni objekti, i/ili trgovački centri kao nove ikone urbane situacije. S rastom ekonomske krize, naravno, moguće je očekivati i promjene u urbanom uljepšavanju i gradogradnji.
- Pisali ste o gentrifikaciji pojedinih dijelova gradova, o "oplemenjivanju" gradskih četvrti, iz kojih odlaze siromašni. Je li taj trend održiv i može li on se primijetiti u manjim gradovima i regijama, poput Istre? Izgradnja vila za bogate strance u Istri možda se može i tako objasniti?
- Socijalna stratifikacija u društvu shvaćena i kao rezidencijalna segregacija polako zahvaća sve pore hrvatskog društva. Pojava tzv. „urbanih vila“ - za razliku valjda od „ruralnih vila“, posvuda je tipična posljednjih petnaestak godina. Također, pojava privatnih, korporativnih investitora i u nas, posebno u Istri, nije iznenađujuća u otvaranju procesa globalizacije i otvaranju granica. Ne radi se o pravoj gentrifikaciji, nego o zadovoljavanju ukusa i potreba nekih društvenih slojeva koji su „otkrili“ i Istru. Taj će se proces nastaviti, a da se ipak radi o specifičnoj gentrifikaciji svjedoči i potreba i planovi za izgradnjom mnogobrojnih golf igrališta koji predstavljaju dio ukupne ponude svima onima koji su navikli i na taj sport. Poseban je problem, naravno, ekološka dimenzija cijelog tog zamišljaja. Izgradnjom „autentičnih istarskih vila“ problem rekonstrukcije zapuštenih istarskih gradića, Oprtlja, primjerice, nije riješen i neće ni biti dok se u rekonstrukciju i revitalizaciju ne uključi županija, općine, gradovi, pa i cijela država. Pojedinačne „vile“ će ostati samo usamljeni otoci u prostranstvima neuređenosti, zapuštenosti i nebrige. Radi se prije svega o čistoj komercijalizaciji prostora. (Razgovarao Dubravko GRAKALIĆ)
INTEGRALNI INTERVJU U PRILOGU ZOOM U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU