- Orlić je zahvalan suradnik, puno piše, osobito u novije vrijeme, ne gnjavi više od potrebnog i uobičajenog, dakle ne češće od jednom do dva puta godišnje, šarmantno i uvijeno provjeravajući kad će libar. Tomu je tako vjerojatno i stoga što istodobno piše nekoliko rukopisa - od poezije i proze preko satirične proze do kakve monografije ili monografijice, novinskih kolumni i slično, pa teško da može sama sebe pratiti, kazao je Boris Domagoj Biletić prilikom predstavljanja knjige Drage Orlića "More tone ili starinske pjesme".
Naravno, predstavljanje je bilo puno Orlićevih simpatičnih upadica, dosjetki, reminiscencija na djetinjstvo, a sve to uz čitanje njegovih najnovijih radova.
- Ova knjiga u 70-ak dionica donosi prepoznatljivo lepršava autorska rješenja, mnogo toga memorabilnoga u uvijek živahnu i raznovrsnom su-odnosu pjesnika i tzv. lirskog subjekta, koje nije uvijek ni prvo ni drugo ni ne znam koje "ja" svoga autora, i može biti upravo to, dakle tzv. lirski subjekt kao "alter ego" s velikim egom! Reminiscencije na film, glazbu, suprožimanje erosa i pornosa, danas već daleki odbljesci djetinjstva i mladenaštva, neponovljivi trenuci zavičajnih fenomena koji nas odrastanjem, da ne velim starenjem, ne napuštaju, dapače sve su nam bliži i bliži, pa ljubavi i strasti, krajolik, more i more, sve je to prisutno u ovoj knjizi, naglasio je Biletić prisjećajući se da je "More tone" druga Orlićeva knjiga koju je uredio i koju objavljuje pri Istarskom ogranku Društva hrvatskih književnika točno deset godina nakon štokavske zbirke kratkih priča "Štorije od žalosti", koju je Biletić definirao najboljim Orlićevom knjigom.
"Soto la Defunta/se stava ‘sai piu ben/se magnava crodighe e luganighe co'l cren, zapjevao je Drago Orlić ističući potom svoj odnos prema moru, kako je odrastao u Vodnjanu i bježao na more u Fažani dok je mama radila, pa se onda mazao murvom da bi opravdao sunčanicu. Ispričao je i neke svoje 'ribarske priče' vezane uz more i te dogodovštine, ističući kako je "nostalgično zaljubljen u tu vodetinu". Kazao je i da su mu sve pjesme podjednako drage.
Aljoša Pužar također se osvrnuo na metaforu mora prisutnu kod Orlića, te na njegov bogat stvaralački opus koji je vrlo raznovrstan, naglašavajući Orlićevu nadarenost i vještinu u pisanju, a pohvalio je i Biletićev urednički rad.
- Orlić je čovjekoljubac i hedonist, pazi na granicu dobrog ukusa, na psovku kao stilogenu pojavu, ali i na njenu suprotnost, razumije i luči karikaturu stvarnosti i satiru od realnih predmeta i pojava na koje se iste odnose. Ironija mu nije strana, ali sarkazam jest jer može biti kritičan, čak i zajedljiv, ali je istovremeno u čitatelja prihvaćen, zaključio je Biletić.
Pjesme su čitali Damir Miloš, Biletić i sam autor. (V. BEGIĆ)